Home Blog Page 48

OTVORENA PORUKA:Američka senatorica poziva na sankcije protiv Dodika i osuđuje Trumpa

By
admin
-
0
OTVORENA PORUKA:Američka senatorica poziva na sankcije protiv Dodika i osuđuje Trumpa

„Prema Jeanne Shaheen, posjeta Dodika Washingtonu pokazuje da on svoje političke ciljeve stavlja ispred interesa svih građana BiH.“

„Juče je američka senatorica Jeanne Shaheen (D-NH), članica Senatskog odbora za vanjske poslove, komentirala odluku administracije predsjednika Donalda Trumpa o ukidanju sankcija bivšem predsjedniku bh. entiteta RS Miloradu Dodiku.“

Ujedno je pozvala na njihovo ponovno uvođenje.

„Prema Shaheen, Trumpova administracija treba da se stidi odluke iz oktobra prošle godine kojom je Milorad Dodik uklonjen sa liste američkih sankcija.“

„Ona upozorava da Dodik koristi secesionističku retoriku i ugrožava Dejtonski sporazum, što je suprotno obrazloženju administracije za uklanjanje sankcija njemu i njegovim saradnicima krajem prošle godine.“

„Posjeta gospodina Dodika Washingtonu jasno je pokazala da on svoje političke interese stavlja ispred interesa svih građana Bosne i Hercegovine. Jeanne Shaheen je poručila da Trumpova administracija hitno treba da ponovo uvede sankcije gospodinu Dodiku, u skladu sa obaveznim sankcijama predviđenim najnovijim Zakonom o odobrenju sredstava za nacionalnu odbranu.

Zašto je Dodik pod sankcijama?

Milorad Dodik, lider bh. entiteta Republika Srpska i dugogodišnji politički lider u BiH, našao se na američkoj crnoj listi sankcija zbog:
Podrivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma – svojim politikama i retorikom koja ugrožava integritet BiH.

Korupcije i zloupotrebe političke moći – SAD smatra da koristi svoj položaj za ličnu korist i jačanje političkog uticaja RS-a.

Secesionističke retorike – stalno zagovara autonomiju ili čak odvajanje RS-a, što povećava tenzije unutar BiH.

Sankcije uključuju:

Zamrzavanje imovine u SAD-u

Zabranu poslovanja sa američkim građanima i kompanijama

Ograničenja putovanja u SAD

Skidanje sankcija 2020/2021.

U oktobru 2020. administracija tadašnjeg predsjednika Trumpa uklonila je Dodika i neke njegove saradnike sa liste sankcija, uz obrazloženje da se radi o „napretku u određenim pitanjima“ i mogućem unapređenju saradnje.

Ova odluka izazvala je kritike iz SAD-a, uključujući i senatore poput Jeanne Shaheen, koji smatraju da Dodik i dalje ugrožava stabilnost BiH.

Američki Kongres redovno prati situaciju u BiH i Dodikove aktivnosti, upozoravajući da njegova politika može destabilizovati region.

Povratak sankcija bi dodatno ograničio njegovo poslovanje sa međunarodnim partnerima i dodatno izolovao politički.

Sankcije služe i kao signal drugim liderima u BiH da se lični interesi ne smiju stavljati ispred interesa cijele države.

Dodik i dalje politički djeluje unutar RS-a s ciljem očuvanja lične moći.

Američki Kongres i senatorica Shaheen naglašavaju da bi sankcije morale biti vraćene kako bi se pojačao pritisak na Dodika i zaštitio Dejtonski mirovni sporazum.

Milorad Dodik kontinuirano ugrožava stabilnost Bosne i Hercegovine svojim političkim potezima. Sankcije SAD-a služe da ograniče njegov uticaj i pošalju jasnu poruku: lični interesi ne smiju biti iznad interesa države i građana.

Konaković hvali Željku: „Napokon nešto dobro za BiH, Dodik samo privjesak“

By
admin
-
0
Konaković hvali Željku: „Napokon nešto dobro za BiH, Dodik samo privjesak“

Ministar vanjskih poslova BiH, Elmedin Konaković, ocijenio je da je posjeta SAD-u članice Predsjedništva BiH, Željke Cvijanović, bila korisna za državu. Prema njegovim riječima, uspjeh posjete treba mjeriti službenim izjavama američkih zvaničnika nakon sastanaka, a ne PR objavama Milorada Dodika.

Najvažniji sastanak Željke Cvijanović bio je onaj sa zamjenikom državnog sekretara Christopherom Landauom, koji je imao konkretne teme i jasne zaključke. Kako ističe Konaković, nije bitno s kim se fotografirate, već šta je dogovoreno. Saopćenje State Departmenta nakon sastanka govori o jačanju veza SAD-a i BiH, prije svega u ekonomiji, te o prioritetnoj izgradnji Južne interkonekcije.

Nije bilo govora o secesiji, niti o temama kojima godinama Milorad Dodik pokušava zamarati javnost, uključujući navodni sukob muslimana i kršćana u BiH. Jasno je, zaključuje Konaković, da su Cvijanović i njeni saradnici napokon učinili nešto korisno za BiH.

Vrlo je važno, ističe Konaković, da na sastancima u SAD-u nije bilo nikakvih entitetskih oznaka. Kao članica Predsjedništva BiH, Željka Cvijanović je potvrdila dobre odnose BiH i SAD-a te, možda nesvjesno, umanjila značaj tema koje je godinama nametao Milorad Dodik.

Važni su bili i sastanci sa kongresmenima i senatorima. Zanimljivo je da niko od njih na društvenim mrežama nije objavio slike sa sastanka sa Željkom Cvijanović i delegacijom. Milorad Dodik je, kako je primijetio Konaković, prisustvovao nekim sastancima uz Cvijanović i v.d. predsjednicu Republike Srpske Anu Trišić Babić, što je za njega značajan pomak – od osobe pod sankcijama do prilike da posjeti Bijelu kuću ili State Department.

Međutim, zaključuje Konaković, oni nisu nanijeli štetu BiH niti ojačali RS. Naprotiv, potvrdili su ono na čemu BiH institucionalno radi godinama: dobre međudržavne odnose sa SAD-om i jačanje ekonomske saradnje. Čak je Cvijanović na panelu pohvalila Južnu interkonekciju i pozvala na američke investicije u RS. Bit će zanimljivo pratiti reakciju Rusije, jer o njoj nije bilo govora, dodaje Konaković.

Konaković je prokomentirao i prisustvo Milorada Dodika u sastavu delegacije članice Predsjedništva BiH.

Ono što je Milorad Dodik želio postići za svoj PR – pokazati političku prisutnost neposredno pred ponovljene izbore u RS-u – zapravo jeste postigao. Ipak, kako ističu poznavaoci prilika, on tamo ne može ići sam, već samo kao privjesak delegaciji državnih institucija, što jasno govori o njegovom stvarnom statusu.

Kad se pogledaju slike sa sastanaka sa kongresmenima i senatorima, pa i njegovo prisustvo na Molitvenom doručku s još desetak ljudi iz BiH, jasno je da je za Dodika ovo dobar PR. On time impresionira svoje pristaše i određene medijske i političke snage, uključujući i one na probosanskoj strani koji priželjkuju njegov ostanak na vlasti.
Od osobe koja je u EU gotovo potpuno izolovana, Dodik je uspio doći do Washingtona – to je njegov lični uspjeh. No, najvažnije je da nijedan pomak RS-a u odnosu na državne interese BiH nije ostvaren. Naprotiv, boreći se za svoj status i PR, Dodik je, paradoksalno, dodatno pomogao BiH.

Nije se čula nijedna riječ o secesiji niti o temama koje je ranije najavljivao, a slike će mu poslužiti samo za politički marketing pred izborima u RS-u, poručuje Konaković.

Komentirajući izjavu premijera RS-a Save Minića da su vlasti RS-a uspješno potrošile 1,3 miliona KM na lobiranje u SAD-u, dok je Konaković „lobirao preko firme koja se bavi klimom“, ministar vanjskih poslova BiH kaže da Minić o tome zapravo ništa ne zna. Konaković poziva nadležne institucije da provjere jesu li vlasti RS-a eventualno počinile krivična djela trošeći budžetski novac na ono što nije ustavna nadležnost entiteta – a to je vanjska politika.

„Što se tiče lobiranja za BiH, to ne radi nikakva klimatska firma, kako oni uporno tvrde, već ugledna lobistička kuća koju plaća udruženje registrirano od naših ljudi u Americi. Rezultati su već vidljivi, a pred nama je vrijeme koje će pokazati jesu li desetine miliona iz budžeta RS-a potrošene tek da bi se Dodik slikao po hodnicima ili su zaista promijenile odnos SAD-a prema BiH“, ističe Konaković.

On dodaje da redovni kontakti sa State Departmentom pokazuju promjene u korist BiH, naglašavajući da Južna interkonekcija nije samo plinska cijev, već projekt koji dodatno jača i podiže na viši nivo odnose BiH s administracijom američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Konaković podsjeća i na brojne sastanke s američkim predstavnicima – desetine sastanaka sa njim i Denisom Bećirovićem te šest njegovih odlazaka u SAD u prošloj godini, s planom da ih bude još u ovoj – što pokazuje kontinuirani angažman BiH na međunarodnoj sceni.

Put u SAD nije slučajan: Čović nosi gotovu strategiju lobiranja za Izborni zakon, dok javnost dobija samo dio priče

By
admin
-
0
Put u SAD nije slučajan: Čović nosi gotovu strategiju lobiranja za Izborni zakon, dok javnost dobija samo dio priče

Ono što je prije dvadesetak dana izjavio Šutalo, na gotovo identičan način jučer je ponovio i Dragan Čović. Riječ je o već provjerenoj strategiji prema kojoj se informacije najprije plasiraju u javnost putem odabranih novinara bliskih HDZ-u, a potom se formalno i politički artikuliraju.

Takav obrazac već je viđen, između ostalog, prilikom plasiranja prijedloga da Južnu interkonekciju gradi zajednički zagrebačko-mostarsko-sarajevski konzorcij.

Milan Šutalo, glavni urednik portala HMS i, poslije Zorana Krešića, druga violina u propagandnom orkestru Dragana Čovića, sredinom januara gostovao je u programu mostarske televizije HB. Tom prilikom otvoreno je poručio da bi hrvatska politika trebala izvršiti pritisak na visokog predstavnika Christiana Schmidta kako bi nametnuo izmjene Izbornog zakona. Kao svojevrsnu protivuslugu, HDZ, prema toj logici, ne bi blokirao realizaciju projekta Južna interkonekcija.

Šutalo je tom prilikom, gostujući u programu televizije HB, izjavio da se „kroz dva paralelna kolosijeka može uvjeriti visokog predstavnika Christiana Schmidta da interveniše i izmijeni Izborni zakon“.

Šutalo je naveo da bi, ukoliko Amerikanci procijene da je za realizaciju projekta Južne plinske interkonekcije potrebno ukloniti ono što se predstavlja kao izvor nestabilnosti i pojačanih tenzija u BiH između dva naroda, taj problem mogli riješiti „jednim telefonskim pozivom“. Kao primjer je naveo mogućnost da, recimo, Marco Rubio kod Christiana Schmidta isposluje uklanjanje tog problema.

Dodao je kako je drugi način djelovanje hrvatskog premijera Andreja Plenkovića kroz kontakte s njemačkim kancelarom Merzom.

Kao treću mogućnost, Šutalo je naveo da bi, „ukoliko Kovačević, uprkos svemu, bude izabran bošnjačkim glasovima za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, trebalo uputiti apelaciju Ustavnom sudu BiH radi poništenja takvog izbora“.
U nastavku je gledaoce televizije HB doveo u zabludu tvrdeći da, „prema presudi Ustavnog suda BiH u predmetu ‘Ljubić’, hrvatski član Predsjedništva mora biti izabran glasovima onih koje po Ustavu predstavlja – Hrvata“.

Takva tvrdnja je netačna i nigdje nije sadržana u presudi „Ljubić“. Navedena odluka Ustavnog suda BiH uopće se ne odnosi na izbor članova Predsjedništva BiH, već isključivo na pitanje izbora delegata u Dom naroda Federacije BiH. Da ova interpretacija ima bilo kakvo pravno utemeljenje, HDZ bi još ranije podnio apelaciju Ustavnom sudu BiH s ciljem osporavanja izbora Željka Komšića, što se, međutim, nikada nije dogodilo.

Čovićeva strategija pred put u SAD

Ono što je prije dvadesetak dana iznio Šutalo, jučer je na gotovo identičan način ponovio i Dragan Čović. Riječ je o već provjerenoj strategiji u kojoj se informacije najprije plasiraju u javnost preko odabranih novinara bliskih HDZ-u, da bi potom bile zvanično politički artikulirane. Takav obrazac već je viđen, između ostalog, i prilikom plasiranja prijedloga da Južnu interkonekciju gradi zajednički zagrebačko-mostarsko-sarajevski konzorcij.

Dragan Čović je jučer najavio da će u skorije vrijeme otputovati u Sjedinjene Američke Države kako bi lobirao za političke interese HDZ-a. Sve ukazuje na to da je riječ o unaprijed osmišljenoj strategiji u okviru koje će se podrška realizaciji projekta Južne plinske interkonekcije nastojati usloviti izmjenama Izbornog zakona.

„Biće jako puno razgovora u naredna dva tjedna, vidjet ćete. Čini mi se da je administracija u SAD-u otvorila svoja vrata za mnoge procese. Možda neke čude posjete Dodika i Cvijanović tamo, mi ćemo ići malo drugačije kroz nekih dvadesetak dana. Doći ćemo u poziciju da, kao što mijenjamo odnose oko Južne interkonekcije, mijenjamo i oko Izbornog zakona i državne imovine, jer je sve povezano“, izjavio je Čović.

Na Čovićevu izjavu dodatno svjetlo baca i jučerašnje saopćenje Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu, u kojem je navedeno da je finaliziran Nacrt izmjena Zakona o Južnoj interkonekciji. Taj vremenski slijed događaja dodatno pojačava utisak da se pitanje ključnog energetskog projekta nastoji koristiti kao poluga pritiska u širem političkom paketu zahtjeva.

Vučinić u akciji: „šunjanje“ po hodniku da ne naleti na Dodika i Cvijanović

By
admin
-
0
Vučinić u akciji: „šunjanje“ po hodniku da ne naleti na Dodika i Cvijanović

Đorđe Vučinić je kroz šaljivi snimak ironično komentarisao odlazak Milorada Dodika i Željke Cvijanović u Washington.

Đorđe Vučinić, poslanik Liste za pravdu i red u Narodnoj skupštini Republike Srpske, objavio je na Instagramu snimak u kojem ismijava odlazak funkcionera SNSD-a u Washington.

Mnogi političari i novinari proteklih dana naveli su da Milorad Dodik i Željka Cvijanović faktički „love“ američke zvaničnike po hodnicima, nastojeći s njima napraviti zajedničke fotografije. Te snimke potom objavljuju na društvenim mrežama, pokušavajući na taj način prikupiti jeftine političke poene.

Snimak prikazuje Vučinića kako pažljivo izlazi iz stana, a zatim se oprezno šunja hodnikom, neprestano se osvrćući oko sebe i provjeravajući da li je „teren čist“. Cijela scena snimljena je u šaljivom tonu, aludirajući na izbjegavanje neželjenog susreta.

Kako snimak odmiče, Vučinić otkriva da namjerno izbjegava susret s predsjednikom SNSD-a Miloradom Dodikom ili članicom Predsjedništva BiH Željkom Cvijanović. Time aludira na njihove boravke u Sjedinjenim Američkim Državama i susrete s brojnim zvaničnicima, koje su u javnosti predstavljali kao izuzetno važne, uz redovno objavljivanje fotografija i poruka na društvenim mrežama. Kroz ironiju i humor, Vučinić sugerira da su takvi susreti više bili namijenjeni promociji nego stvarnim političkim rezultatima.

Vučinić, međutim, kroz humor i ironiju sugeriše da ti navodno važni sastanci u stvarnosti nisu bili unaprijed dogovoreni politički susreti, već usputna presretanja po hodnicima. Prema njegovoj interpretaciji, riječ je o kratkim, neformalnim susretima koji su potom predstavljeni kao značajni diplomatski događaji, uz obaveznu zajedničku fotografiju.

Takve trenutke, kako aludira u snimku, Dodik i Cvijanović koristili su za samopromociju, objavljujući fotografije na društvenim mrežama i pokušavajući ostaviti utisak međunarodne relevantnosti.

On, tokom snimka, kaže: “Nemam kad da sastančim s njima, žurim u čitaonicu”.

U pozadini snimka čuje se ženski glas koji ga upozorava da to nije Amerika, pokušavajući relativizirati situaciju. Ipak, Vučinić, ne odustajući od šale i ostajući u „opreznom modu“, uz osmijeh zaključuje:

„Hodnik je hodnik, pusti ti to.“ Tom rečenicom dodatno pojačava satiričnu poruku snimka, jasno aludirajući na to da, bez obzira na lokaciju, logika „hodničkih susreta“ ostaje ista.

Nema sumnje da će biti posebno zanimljivo na sjednici Narodne skupštine RS kada Vučinić i Nebojša Vukanović ovu temu prenesu iz društvenih mreža u skupštinske klupe, gdje će hodnički humor vjerovatno prerasti u žustru političku raspravu.

Sada ostaje da vidimo hoće li se Dodik i Cvijanović oglasiti ili će, poput Vučinića, pažljivo „šunjati“ hodnicima prije nego što daju odgovor.

Nezaboravan susret: Turčin i bh. spasioci ponovo zajedno nakon spašavanja u Hatayu

By
admin
-
0
Nezaboravan susret: Turčin i bh. spasioci ponovo zajedno nakon spašavanja u Hatayu

„Prvi put sam zaplakao kada sam se rodio, drugi put kada su me čuli ispod ruševina, a treći put u životu suze su mi potekle kada su mi rekli da su moja braća iz Bosne došla da me spase“, prisjeća se Murat Kilinc, penzionisani policajac.

Dirljiv i nesvakidašnji susret obilježen suzama i toplim zagrljajima dogodio se u Sarajevu između Turčina Hacija Murata Kilinça i bh. spasilaca. Tri godine nakon što su ga izveli živog iz ruševina u turskom Hatayu, Kilinc je ponovo osjetio snagu bratske povezanosti i zahvalnosti.

„Prvi put sam zaplakao kada sam se rodio, drugi put kada su nas čuli ispod ruševina, a treći put u životu suze su mi potekle kada su mi rekli da su moja braća iz Bosne došla da me spase“, prisjeća se Kilinç, sada penzionisani policajac. Opisuje dirljiv trenutak susreta sa pripadnicima Gorske službe spašavanja Novi Grad Sarajevo, koji su, zajedno sa spasiocima turske organizacije IHH, ispod ruševina šestospratnice u Iskenderunu prvo spasili šestočlanu porodicu, a potom i njega i njegovu suprugu.

Spas ispod ruševina nakon 100 sati

Ispod ruševina zgrade u Iskenderunu, u turskom Hatayu, Murat Kilinç i njegova supruga proveli su više od četiri dana čekajući spas. „Bili smo svjesni da u prvih 48 sati gotovo niko ne može stići do zatrpanih“, kaže Kilinc.

Prisjeća se trenutaka neposredno prije katastrofe: „Probudio sam se sa suprugom u posljednjih deset sekundi razornog zemljotresa, a zgrada se urušila samo nekoliko trenutaka kasnije. Prvo se nenormalno ljuljala, a onda je odozdo snažno udarilo i sve se srušilo. Prvih petnaest minuta bilo je najteže – prašina, nedostatak zraka, panika.“

Smješteni u prostoru dugom oko metar i po i širokom jedan metar, ležali su gotovo nepokretni, opkoljeni ruševinama. Njegova lijeva noga zauvijek bi ostala zarobljena da nije uspio probiti podni laminat i osloboditi je.

Iz mraka su dopirali glasovi komšija – porodice iz jednog od susjednih stanova – s kojima su pokušavali ostati prisebni i smireni. Ipak, nakon drugog zemljotresa, glasovi dvoje penzionisanih učitelja nažalost su utihnuli.

„Rekao sam svima: nemojte vikati, ne trošite dah i energiju. Samo dišite. Znao sam da u prva dva dana niko neće stići do nas“, prisjeća se Kilinç, objašnjavajući kako je i pod ruševinama ostao pribran, razmišljajući hladno, svjestan procedura i vremena potrebnog za organizaciju spasilačkih timova.

Posebno emotivan, a u isto vrijeme pomalo komičan trenutak dogodio se kada su ispod ruševina začuli učenje salle – islamskog oglasa smrti koji se obično čuje s džamijskih munara.

„Rekao sam supruzi: ‘Čuješ li, uče salla? Izgleda da smo umrli.’ Ona mi je, kroz smijeh, odgovorila: ‘Hajde da se halalimo.’“ prisjeća se Kilinç, dodajući da su se, uprkos užasu situacije, trudili šaliti i tako održati prisebnost.

Zaplakao sam kada su rekli da su došli iz Bosne

Spas je stigao tek četvrtog dana, kada su pripadnici Gorske službe spašavanja Sarajevo, zajedno s drugim timovima, locirali preživjele. Prvo su izvučeni komšije iz susjednog prostora, a nekoliko sati kasnije i Murat Kilinc sa suprugom.

„Kad su nas čuli, nisam se mogao kontrolisati. Ponavljao sam: ‘Čuli su nas, čuli su nas!’ Nisam čovjek koji lahko plače. Uvijek kažem, jednom sam zaplakao kad sam se rodio, a drugi put tog dana“, prisjeća se Kilinc.

Tek nakon izvlačenja saznao je da su među spasiocima bili i pripadnici GSS-a iz Bosne i Hercegovine. Prisjetio se jednog dirljivog razgovora:

„Jedan mi je prišao i rekao: ‘Brate, do sada sam živio prazno na ovom svijetu, ali ti si moj potpis, moj pečat na ovom svijetu.’ Poslije smo napravili zajedničku fotografiju, ne sjećam se imena. Kada su rekli da dolaze iz Bosne i Hercegovine, opet sam zaplakao. Imam posebnu emociju prema Bosni. Zahvalio sam se Allahu što su moja braća došla da me spase.“

Na pitanje kako se osjećao tokom ponovnog susreta sa spasiocima tri godine kasnije, Kilinç kaže:
„To je osjećaj kao da znaš da imaš brata kojeg nikad nisi upoznao, a onda ga odjednom vidiš pred sobom.“

Džananović: Spasiti nečiji život, neopisiv osjećaj

Među bh. spasiocima koji su ispod ruševina izvukli Murata Kilinça i njegovu suprugu bio je i Haris Džananović, tada 23-godišnji pripadnik GSS Novi Grad. „Spasiti nekom život, omogućiti mu da nastavi svoj put – to je osjećaj koji se riječima ne može opisati“, rekao je Džananović.

Pripadnici GSS Novi Grad prvog dana dolaska u područja pogođena zemljotresom uspjeli su spasiti jedan život, što im je dalo dodatni moral i motivaciju da nastave tragati za preživjelima.

Sutradan, u Iskenderunu, nakon dojave o preživjelima, iz ruševina su izvukli šest članova porodice Oktay, a dodatnom provjerom otkrili još dvoje – Murata Kilinca i njegovu suprugu.

„Kada smo čuli Muratov glas i shvatili da su još dvije osobe žive, to je bio neopisiv osjećaj, stvarno osjećaj koji je teško riječima opisati“, istakao je jedan od spasilaca. Dodao je da je nakon završetka akcije bio potpuno savladan emocijama, a turski spasilac mu je prišao i zahvalio se ekipi, posebno kada je vidio obilježja Bosne i Hercegovine.
„Prvog dana sam rekao da je naša misija ispunjena jer smo spasili jednog čovjeka. A sutradan smo spasili još osam ljudi“, rekao je.

Na kraju je naglasio da je za ekipu bio veliki plus što su mogli primijeniti svoja znanja na terenu, radeći zajedno sa instruktorima iz IHH-a i AFAD-a, koji su ih samo nekoliko mjeseci ranije obučavali za rad u ruševinama i u situacijama nakon zemljotresa.

“Hit dana: Sanja Vulić i njezine nevjerojatne pustolovine u SAD-u”(VIDEO)

By
admin
-
0
“Hit dana: Sanja Vulić i njezine nevjerojatne pustolovine u SAD-u”(VIDEO)

“Jedan od opozicionih lidera, Nebojša Vukanović, ironično je uporedio SNSD-ovu Sanju Vulić s princezom od Monaka.”

“Nebojša Vukanović s bloga poslao svoje mišljenje: SNSD-ova delegacija u Washingtonu pod povećalom!”

“Vukanović tvrdi da su Dodik i njegova ekipa potrošili milione na besmisleni odlazak u SAD, kako bi režimski mediji to predstavili kao ‘veliki diplomatski uspjeh’.”

“Vukanović je posebno komentarisao i snimak koji je na Instagramu objavila Sanja Vulić, šefica Kluba poslanika SNSD-a u Predstavničkom domu.”

U nastavku prenosimo njegovu reakciju:

Milorad Dodik i njegov režim potrošili su milione maraka kroz „lobiranje“ da bi svita otišla u Washington, pojela par jaja i kobasice na „Molitvenom doručku“ te nahvatali na hodnicima i fotografisali se sa nekoliko američkih senatora i kongresmena i sve to predstavili u svojim medijima kao veliki diplomatski uspjeh.

“Na hodniku su se fotografisali sa senatorom dok je držao kafu, kao da je neko od nas sreo Đokovića i tražio zajedničku sliku. Ipak, RTRS to prikazuje kao ‘sadržajan razgovor’, kao da je riječ o zvaničnoj posjeti Senatu, iako je Dodik zapravo bio tamo kao turista sa turističkom vizom.”

“U svemu prednjači Željka Cvijanović, koja je čak u nekoj garaži uspjela ‘nahvatati’ političarku iz Venecuele – opisuje je kao ‘sestru u Hristu i Trumpovu saveznicu’ koja podržava novu administraciju.

Cvijanović ju je presrela dok je pokušavala da sjedne u automobil, zamolila za zajedničku fotografiju, a zatim se pohvalila snimkom na svojim društvenim mrežama, medijacijskim portalima i stranačkim biltenima, pretvarajući običan susret u pravu diplomatsku atrakciju.”

Posebno je zdominirala Sanja Vulić, u maniru Jovane Jeremić, dok su joj otvorena vrata omogućila da elegantno prošetala do Capitola, kao da je prava princeza od Monaka. Svaki njen korak izgledao je pompezno, a fotografije i snimci koji su uslijedili činili su cijeli događaj gotovo filmskim, dok su mediji režima to predstavljali kao diplomatski spektakl.”

“Žali Bože silnih para, naravno otetih iz narodnog budžeta, koji su bačeni u vjetar da bi članovi SNSD-a doživjeli javnu blamažu u Washingtonu. Ovim ponašanjem ne samo da ponižavaju Republiku Srpsku, već i srpski narod, koji iz ovih sredstava očekuje konkretne koristi. Sve to, dok režimski mediji pokušavaju prikazati ovaj put kao ‘veliki diplomatski uspjeh’, napisao je Vukanović na svom blogu, ističući apsurd i besmisao cijele situacije.”

“Dok delegacija SNSD-a sramežljivo šeće hodnicima Washingtona, slikajući se sa svakim koga sretnu, obični građani Republike Srpske mogu samo da se pitaju gdje su otišle pare iz budžeta. Svaki selfie, svaki ‘susret s visokim zvaničnicima’ pretvoren je u spektakl za režimske medije, dok stvarnost pokazuje daleko manju težinu od onoga što se želi prikazati. Umjesto diplomatskih uspjeha, ostaje samo javna blamaža i osjećaj da je sve ovo još jedna predstava u kojoj narod plaća ulaznicu, ali ne vidi aplauz.”

“Na kraju, dok režimski mediji hvale ‘velike diplomatske uspjehe’ i svaka fotografija putovanja se prenosi kao istorijski trenutak, ostaje gorka spoznaja: narod je platio, a jedino što smo dobili je javna blamaža i potvrda da se privilegije i predstave cijene više od stvarnog interesa Republike Srpske.

I dok se delegacija smješka pred kamerama, građani mogu samo s nevjericom pratiti kako se milioni rasipaju za prizore koji će uskoro završiti u prašnjavim arhivama medija.”

https://www.instagram.com/reel/DUV5fnHEXTG/?igsh=OTR2dmU4cm1iejNv

Država “gori” nakon Helezove poruke o ruskim kampovima u BiH: Trag vodi do vrha režima u RS-u?

By
admin
-
0
Država “gori” nakon Helezove poruke o ruskim kampovima u BiH: Trag vodi do vrha režima u RS-u?

Prema riječima ministra odbrane BiH, postojanje ruskih kampova ukazuje na odgovornost vlasti, zbog čega je zatražio hitno djelovanje bh. pravosuđa.

Zukan Helez, ministar odbrane BiH, oglasio se na društvenim mrežama nakon presude Opštinskog suda u Kišnjevu, kojom su tri osobe osuđene zbog učešća u ruskim kampovima u Bosni i Hercegovini i susjednoj Srbiji.

Naveo je da je reakcija domaćeg pravosuđa izostala te da, uprkos dostavljenim informacijama, još uvijek nije formiran predmet.

Helez smatra da bi istraga mogla dovesti do struktura vlasti u entitetu Republika Srpska, jer se paravojni kampovi ne mogu organizovati bez znanja nadležnih.

U nastavku prenosimo njegovu poruku:

Ovo je još jedna potvrda onoga na što sam prvi u BiH javno upozorio – postojanja ruskih kampova na teritoriji naše države.

Nakon što sam upozorio na postojanje ovih kampova, oni su uklonjeni s teritorije BiH. Umjesto institucionalne reakcije, suočio sam se s optužbama da iznosim neistine, širim paniku i pokušavam izazvati sukobe.
Današnja sudska presuda potvrđuje moje navode.

Uprkos tome, bh. pravosuđe do danas nije formiralo predmet, iako je prijava podnesena i informacije dostavljene.

Paravojni kamp nije improvizacija, već ozbiljna i organizovana operacija koja se ne može provesti bez znanja lokalnih vlasti. Smatram da bi svaka ozbiljna istraga neminovno dovela do struktura vlasti u entitetu Republika Srpska.

Čitava međunarodna zajednica treba da zna da vlasti RS milionima KM novca svojih poreskih obveznika plaćaju selfije, PR spotove i petominutna „saslušanja“ o idejama koje nisu uspjeli nametnuti ni silom i koje bi svaka ozbiljna institucija odmah odbacila, jer naravno, niko normalan ni ne želi da čuje za takva rješenja.

A dok sve to rade, istovremeno tolerisanjem i organizovanjem ruskih vojnih kampova jasno pokazuju da su saveznici Putinove politike, a ne europskih i demokratskih vrijednosti. Takvo djelovanje zaslužuje jasan i nedvosmislen odgovor.

Bosna i Hercegovina ima obavezu da odlučno štiti svoju sigurnost, teritorijalni integritet i suverenitet. U tom kontekstu, bh. pravosuđe mora konačno početi raditi svoj posao, osloboditi se političkih i svih drugih pritisaka te postupati isključivo u interesu države i njenih građana.

Samo nezavisne i odgovorne institucije mogu garantovati pravdu i sigurnost. Istina se može osporavati i pokušati dovesti u pitanje, ali se ne može trajno sakriti, poručio je Helez.

Paravojni ruski kampovi prvi put su dospjeli u fokus javnosti prije nekoliko mjeseci, kada su se pojavile informacije i indicije da se na području Bosne i Hercegovine, ali i susjedne Srbije, organizuju obuke povezane s ruskim strukturama. Prema dostupnim navodima, kampovi su služili za ideološku i taktičku obuku, a njihovo postojanje izazvalo je ozbiljnu zabrinutost dijela domaće i međunarodne javnosti.

Uprkos upozorenjima i pozivima na institucionalnu reakciju, nadležni organi u BiH tada nisu poduzeli konkretne korake, što je dodatno otvorilo pitanje odgovornosti i eventualne uključenosti lokalnih vlasti.

OTKRIVEN IDENTITET:“Ko stoji iza snajperskih napada u Sarajevu? Italijanski mediji imaju odgovor”

By
admin
-
0
OTKRIVEN IDENTITET:“Ko stoji iza snajperskih napada u Sarajevu? Italijanski mediji imaju odgovor”

Italijanski mediji otkrili su da je Giuseppe Vegnaduzzu, bivši kamiondžija iz Savorgnana, pod istragom u Italiji zbog zločina “Sarajevo safari”. Radio je u kompaniji za preradu metala u San Vita.

Stanovnici San Vita al Tagliamenta distanciraju se od 80-godišnjeg sugrađanina, pod istragom zbog navodnog učešća u zločinu “vikend snajperisti” u Sarajevu tokom opsade grada 1992–1995.

Italijanski mediji javljaju da je Vegnaduzzo pod istragom jer je navodno pucao na civile. Ovaj 80-godišnji lovac, koji često putuje na Balkan, prvi je osumnjičeni u istrazi Tužilaštva u Milanu o tzv. “Sarajevo safariju”. Ispitivanje je zakazano za ponedjeljak, 9. februara, u Milanu.

Među prvima koji su jučer ujutro komentirali vijest bio je dr. Giorgio Simon, bivši generalni direktor Zdravstvene uprave Zapadnog Friulija. Na svom Facebook profilu napisao je:

“On živi ovdje. U mom gradu. Mjestu gdje sam rođen, gdje su solidarnost i gostoprimstvo izvor ponosa, i gdje se gotovo svi poznaju oduvijek. Možda sam s njim popio kafu ili aperitiv, možda kupio hljeb u istoj trgovini, možda ga poznajem i pozdravim. A kada se noću čula stalna buka aviona koji lete prema Balkanu, bilo je onih koji su vikende provodili pucajući u žene i djecu. Zatim bi se vraćali u svoj grad da popiju aperitiv, kao da se ništa nije dogodilo. Jer ‘banalnost zla’.”

Nije jedini koji je užasnut pomišlju da je s njim dijelio barski stol. Ipak, neki u svojim reakcijama idu i dalje. Kako prenosi Il Gazzettino, među komentarima na društvenim mrežama pojavile su se i poruke poput: „Bio bih spreman platiti da ga eliminiram“, te „Teror koji je posijao mora mu se vratiti u cijelosti, bez ikakvih ustupaka“. Drugi izražavaju „najveći prezir“.

O slučaju se oglasio i bivši vojnik Marco Palmeri, dugogodišnji stanovnik San Vita al Tagliamenta koji dobro poznaje Balkan. Kao ratni veteran, Palmeri je poručio da osjeća „ljutnju i sramotu“.

“Bili smo tamo da zaštitimo civile, da stanemo između nevinih i nasilja. Svaki dan bio je izbor između opasnosti i dužnosti: vidjeti djecu pod bombama, prestravljene žene, napuštene starije osobe i znati da je naš posao staviti svoja tijela između njih i smrti.

Vidjeli smo bol u očima onih kojima ništa nije preostalo, ali i tračak nade da bi mogla stići zaštita, sigurna pratnja, obrok, riječ utjehe.

Neka od naše braće izgubila su život upravo tako: braneći djecu, žene i starije osobe. Saznanje da su, samo nekoliko godina ranije, čak i muškarci iz mog grada i moje zemlje odlazili na ‘ljudske safarije’, ubijajući civile iz zabave, ispunjava me bijesom i sramom. Nisu bili vojnici – nisu predstavljali Italiju kojoj sam služio.”

O osumnjičenom se govori i kao o “tihom i društvenom čovjeku, posvećenom volontiranju sa starijim osobama”. Ipak, ističe se da njegovi “vrlo desničarski” politički stavovi nikada nisu bili tajna, kao ni njegova velika strast prema lovu.

U međuvremenu, broj osumnjičenih u istrazi milanskog tužilaštva mogao bi se povećati. Uz Vegnaduzza, pod istragom su još dvojica muškaraca iz Furlanije – jedan iz Karnije i jedan iz Trsta – kao i muškarci iz Torina i Milana, a moguće je da će im se pridružiti i drugi.

Tužilaštvo Lombardije trenutno ispituje brojne izvještaje o navodnim “vikend snajperistima”. Postoji međunarodna koordinacija, a mjere poduzimaju i pravosudne vlasti u Belgiji, Francuskoj i Švicarskoj.

Sejo Sušić: Zašto Republika Srpska nema pravni put ka otcjepljenju

By
admin
-
0
Sejo Sušić: Zašto Republika Srpska nema pravni put ka otcjepljenju

U javnom prostoru Bosne i Hercegovine pitanje secesije Republike Srpske ponavlja se gotovo ritualno, najčešće u trenucima političkih kriza i institucionalnih zastoja. Iako se takve poruke često predstavljaju kao izraz demokratskog prava ili političke nužnosti, njihova stvarna težina može se sagledati tek kada se suoče s normama međunarodnog i ustavnog prava. Upravo taj sudar političke retorike i pravne stvarnosti razotkriva koliko je ideja otcjepljenja udaljena od onoga što je u savremenom međunarodnom poretku uopće moguće.

Piše: Dr. Sejo Sušić

U Bosni i Hercegovini malo je političkih ideja koje traju tako dugo, a počivaju na tako slabim temeljima, kao tvrdnja da Republika Srpska ima pravo na secesiju. Ona se ponavlja iz godine u godinu, iz govora u govor, iz krize u krizu — kao da se upornošću može nadomjestiti nedostatak pravnog osnova. Međutim, kada se ukloni politička buka i ostanu samo pravne činjenice, slika postaje iznenađujuće jasna: takvo pravo ne postoji.

Međunarodno pravo ne počiva na željama, historijskim narativima niti političkim ambicijama. Ono se gradi na pravilima oblikovanim kroz ratove, mirovne sporazume i bolna iskustva 20. stoljeća.

Upravo zbog toga pravo na samoopredjeljenje ima jasno postavljene granice. U svom osnovnom značenju ono podrazumijeva pravo ljudi da slobodno učestvuju u političkom životu države u kojoj žive — da biraju vlast, čuvaju vlastiti identitet, koriste svoj jezik i odlučuju o zajedničkoj budućnosti. Secesija, nasuprot tome, predstavlja izuzetak, rezerviran za kolonijalne kontekste, okupirane teritorije i narode kojima su trajno uskraćena osnovna politička prava.

Ništa od navedenog ne može se primijeniti na bosanske Srbe. Oni nisu kolonizirani narod, ne žive pod stranom okupacijom i učestvuju u svim ključnim institucijama države, dok istovremeno upravljaju jednim od dva ustavno priznata entiteta sa izuzetno širokim nadležnostima. U evropskom kontekstu, malo koja regionalna jedinica uživa toliki stepen političke autonomije. Zbog toga se tvrdnja o „ugroženom narodu koji mora otići“ ne može razumjeti kao pravni zaključak, već prije kao politička poruka.

Država koja to nije

Druga ključna činjenica još je jednostavnija: Republika Srpska nije država. Ona nije međunarodno priznata, nema mjesto u Ujedinjenim nacijama, ne zaključuje međunarodne ugovore i ne posjeduje suverenitet.

Njeno postojanje proizlazi isključivo iz Ustava Bosne i Hercegovine. Drugim riječima, pravni okvir koji joj daje život ujedno određuje i granice njenog djelovanja. Ideja da takva ustavna jedinica može jednostrano napustiti državu iz koje pravno potiče podsjeća na pokušaj da se sruši kuća, a da se pri tome zadrže njeni temelji.

Upravo tu dolazimo do Dejtonskog mirovnog sporazuma — dokumenta koji je istovremeno zaustavio rat i definisao ustavni poredak države. Dejton nije savršen. Riječ je o kompromisu nastalom iz nužde, a ne o proizvodu političke elegancije. Ipak, u jednom je potpuno jasan: Bosna i Hercegovina je suverena i teritorijalno cjelovita država, dok entiteti postoje isključivo unutar tog okvira.

Ne postoji klauzula o otcjepljenju, ne postoji procedura razdruživanja i ne postoji pravni put ka nezavisnosti. Govoriti o „izlasku iz Dejtona“ znači zanemariti očiglednu činjenicu — bez Dejtonskog sporazuma ne bi postojala ni Republika Srpska.

Pravo koje ne dopušta zaborav

Ipak, najteži teret ove rasprave ne leži u ustavnim člancima, već u presudama međunarodnih sudova. Na prostoru današnje Republike Srpske počinjen je genocid u Srebrenici. To nije politička kvalifikacija, već pravno utvrđena činjenica. Upravo zbog takvih zločina međunarodno pravo je nakon Drugog svjetskog rata uspostavilo jasan princip:

Teritorijalni i politički dobici ostvareni genocidom ili etničkim čišćenjem nikada ne mogu postati osnova zakonite državnosti. Dozvoliti suprotno značilo bi priznati da se zločin isplati — a upravo je takva logika trebala biti trajno poražena 1945. godine.

Zbog toga savremeno međunarodno pravo odbacuje ideju da teritorije pripadaju etničkim kolektivima. Samoopredjeljenje ne pripada „zemlji“, već ljudima. Ono se ostvaruje kroz demokratske institucije, izbore i političku borbu — unutar države, a ne njenim razbijanjem. Bosna i Hercegovina jeste složena, često blokirana i daleko od funkcionalnog ideala. Ali upravo takve države međunarodno pravo nastoji očuvati, jer je alternativa gotovo uvijek nestabilnost.

U tom svjetlu, stalni politički pozivi na secesiju sve manje djeluju kao realan projekat, a sve više kao strategija pritiska — kriza kao metoda i napetost kao politički alat. Otcjepljenje prestaje biti cilj, a postaje sredstvo pregovaranja iz pozicije konflikta, a ne odgovornosti.

Pravo, međutim, ima osobinu koju politika nema: sporije se mijenja, ali traje duže. Zato pravni odgovor ostaje isti bez obzira na učestalost političkih poruka. Republika Srpska nema međunarodnopravni subjektivitet, ne postoji pravo na jednostranu secesiju, a Dejtonski sporazum garantuje teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.

Zbog toga rasprava o secesiji nije rasprava o pravu, već o političkoj moći i strahu. I koliko god politika pokušavala proširiti granice mogućeg, međunarodno pravo — nastalo na iskustvu najvećih tragedija 20. stoljeća — ostaje granica koju nije moguće preći.

Stabilnost i mir

Bosna i Hercegovina neće opstati zbog političke retorike, već zbog prava. Ne zbog savršenog ustava, nego zbog međunarodnog poretka koji štiti njene granice i ustavni okvir. U raspravi o secesiji Republike Srpske presudno je vratiti fokus s političkih poruka na pravne činjenice. Kada se međunarodno pravo, Dejtonski sporazum i sudska praksa sagledaju zajedno, prostor za dilemu gotovo da ne postoji:

Ne postoji pravo na jednostrano otcjepljenje entiteta koji nema međunarodnopravni subjektivitet i već uživa visok stepen autonomije. Zato pozivi na secesiju ne predstavljaju projekt budućnosti, već retoriku sadašnjosti.

Stabilnost i demokratski razvoj Bosne i Hercegovine mogu se graditi isključivo unutar postojećeg ustavnog i međunarodnog okvira — jačanjem institucija, a ne razgradnjom države.

Aktivisti planiraju novu flotilu za Gazu: 100 brodova i 1.000 medicinskih radnika u humanitarnoj misiji

By
admin
-
0
Aktivisti planiraju novu flotilu za Gazu: 100 brodova i 1.000 medicinskih radnika u humanitarnoj misiji

„Aktivisti koji su prošle godine pokušali dostaviti pomoć Gazi, ali su ih na moru presreli izraelski brodovi, planiraju i ove godine ponovo krenuti prema enklavi.“

„Kako su naveli, očekuju više od dvostruko većeg broja brodova, koji će prevoziti do 1.000 medicinara.“

„Izraelska vojska je prošlog oktobra zaustavila oko 40 brodova Globalne Sumud flotile dok su pokušavali doploviti do Gaze, pritom uhapsivši švedsku aktivisticu Gretu Thunberg i više od 450 drugih učesnika. Organizatori su se u srijedu okupili u fondaciji pokojnog južnoafričkog lidera Nelsona Mandele u Johannesburgu i najavili da se nadaju dovesti 100 brodova za svoj sljedeći pokušaj.“

„‘To je cilj za sve koji žele ustati i boriti se za pravdu i dostojanstvo,’ rekao je Mandla Mandela, Mandelin unuk, koji je prošli put bio među aktivistima pritvorenim tijekom akcije.“

„Izrael, koji kontrolira sve pristupe Pojasu Gaze, negira da uskraćuje zalihe za više od 2 miliona stanovnika. Međutim, Palestinci i međunarodne humanitarne organizacije tvrde da je pomoć koja stiže na teritoriju i dalje nedovoljna, unatoč primirju postignutom u oktobru, koje je uključivalo garancije za njeno povećanje.“

„Nakon primirja, izraelske snage sada kontroliraju više od 53 posto Pojasa Gaze i naredile su stanovnicima da napuste to područje. Kao rezultat, gotovo cijelo civilno stanovništvo prisiljeno je naseliti uski obalni pojas, gdje žive u improviziranim šatorima, oštećenim zgradama ili prenatrpanim skloništima.

U tim uvjetima, pristup osnovnim potrepštinama – hrani, pitkoj vodi, medicinskoj pomoći i struji – ostaje ozbiljno ograničen. Humanitarne organizacije upozoravaju da milijuni ljudi sada žive u situaciji visoke ranjivosti, izloženi stalnoj nesigurnosti, zdravstvenim rizicima i psihološkom pritisku.

Ograničeni prostor, nedostatak osnovnih resursa i prisilno preseljenje dodatno pogoršavaju životne uvjete, čineći svakodnevicu stanovnika pojasa izuzetno teškom i nesigurnom.“

„‘Možda nismo fizički stigli do Gaze, ali smo stigli do ljudi koji tamo žive. Oni znaju da nam je stalo i da nećemo odustati ni pred čim dok ne probijemo opsadu,’ rekla je aktivistica Susan Abdallah. Njene riječi odražavaju posvećenost i odlučnost organizatora Globalne Sumud flotile, koji nastavljaju s humanitarnim i političkim naporima unatoč prošlogodišnjem prekidu misije.

Abdallah je istaknula kako je kontakt s lokalnim zajednicama, pružanje informacija i podrške ljudima u Gazi, jednako važan kao i sam dolazak brodovima – jer se iza svake humanitarne akcije kriju životi i sudbine desetina tisuća ljudi pogođenih dugogodišnjom blokadom i sukobima. ‘Svaki razgovor, svaka poruka, svaka donacija i podrška šalje jasnu poruku ljudima u Gazi:

niste sami,’ dodala je, naglašavajući da misija nije samo logistička, već i simbolička borba za ljudska prava i dostojanstvo civila u enklavi.“

Otvoren i prelaz Rafah


„Organizatori humanitarne misije sada razmatraju gotovo otvoreni prelazak preko graničnog prijelaza Rafah kako bi dostavili pomoć u Gazu. Takav potez omogućio bi direktniji dolazak medicinskog osoblja i osnovnih potrepština, dok simbolički šalje poruku stanovnicima enklave da nisu zaboravljeni.

Prelazak Rafahom, iako logistički i politički složen, predstavlja novu nadu za aktiviste koji nastoje probiti opsadu i pokazati svoju posvećenost humanitarnom cilju.“

1...474849...56Page 48 of 56
© Newsmag WordPress Theme by TagDiv