Dok vlasti govore o ekonomskom napretku i stabilnosti, stvarnost pokazuje sasvim drugačiju sliku. Republika Srpska suočava se s rastućim dugovima, odlaskom radno sposobnog stanovništva i sve većom ovisnošću privrede o uvozu strane radne snage.
Milijarde duga opterećuju javne finansije, dok brojne fabrike i preduzeća teško pronalaze domaće radnike jer se sve više ljudi odlučuje na odlazak u inostranstvo u potrazi za boljim uslovima života i rada.
Kao posljedica toga, poslodavci su primorani zapošljavati radnike iz siromašnijih zemalja kako bi održali proizvodnju.
Takvi pokazatelji teško se mogu predstaviti kao uspjeh. Naprotiv, oni ukazuju na ozbiljne strukturne probleme u ekonomiji i sve izraženije demografske izazove koji će dugoročno imati značajne posljedice.
Ministira financija Republike Srpske Zora Vidović izjavila je da privreda u Srpcu ostvaruje dobre rezultate i da pokrivenost uvoza izvozom od 92 odsto predstavlja značajan uspjeh.
Vidovićeva, koja je sinoć prisustvovala sjednici Privrednog savjeta opštine Srbac, pozvala je privrednike da koriste dostupne podsticaje za ulaganje u nove tehnologije i najavila izmjene zakonskih propisa s ciljem stvaranja povoljnijeg poslovnog ambijenta.
Govoreći o nedostatku radne snage, Vidović je kazala da je neophodno preciznije evidentirati stvarne tražioce zaposlenja, ocijenivši da nije održivo da Republika Srpska istovremeno uvozi radnike i ima veliki broj prijavljenih na evidenciji Zavoda za zapošljavanje.
PUT BEZ POVRATKA
Izjava ministrice finansija Republike Srpske Zora Vidović o “dobrim rezultatima privrede” u Srpcu i pokrivenosti uvoza izvozom stiže u vrijeme dok se vlast u RS-u zadužuje za milijarde, a s druge strane suočava s masovnim egzodusom domaćeg stanovništva i uvozom strane radne snage.
Ovaj oštri kontrast između ružičastih zvaničnih statistika i surove ekonomske realnosti na terenu stvara sliku dubokog sistemskog paradoksa u kojem vlast proslavlja lokalne procente dok entitet klizi u dugoročnu finansijsku zavisnost.
Dok ministrica Vidović hvali lokalne privrednike, Vlada Republike Srpske u kontinuitetu provodi rebalanse budžeta teška milijarde maraka, koji se u velikoj mjeri oslanjaju na stotine miliona maraka novih zaduženja.
Posebno paradoksalan dio izjave ministrice Vidović odnosi se na tržište radne snage, gdje je i sama priznala neodrživost trenutnog sistema.
Dok se dugovi Republike Srpske mjere milijardama, a sve veći broj fabrika zavisi od uvoza radne snage iz siromašnijih zemalja zbog masovnog odlaska domaćih radnika, teško je govoriti o uspješnoj ekonomskoj politici.
Umjesto slike prosperiteta, stvarnost obilježavaju rastuća zaduženost, nedostatak radne snage i sve izraženiji odlazak stanovništva.
