Retorika o „ugroženom kršćanstvu“ koju koristi Željka Cvijanović uklapa se u širi savremeni politički obrazac, prepoznatljiv i u nastupima pojedinih globalnih lidera, uključujući Donalda Trumpa, gdje se religijski identitet instrumentalizira u svrhu političke mobilizacije.
Željka Cvijanović, članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine, još jednom je demonstrirala dosljednost u političkom diskursu koji se oslanja na globalne trendove savremenog populizma.
„Mi u Republici Srpskoj bili smo veoma zadovoljni kada je predsjednik SAD Donald Trump poručio da se Sjedinjene Američke Države više neće aktivno uključivati u projekte izgradnje država-nacija“, izjavila je Cvijanović na Konferenciji konzervativne političke akcije u Dallasu.
Dodala je i da su s jednakim odobravanjem dočekane Trumpove poruke o zaštiti kršćana širom svijeta, što je naglasila i u objavi na društvenim mrežama, ukazujući na vrijednosno i političko preklapanje s narativima koji religijski identitet stavljaju u središte političke agende.
Riječ je o klasičnom političkom poltronstvom ili „ulizivanju“ od strane članice Predsjedništva BiH.
Naime, iako je Milorad Dodik prvi put dospio na američku crnu listu upravo tokom prvog mandata Donald Trump 2017. godine, zbog aktivnosti koje su ocijenjene kao podrivanje ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, politički vrh Republike Srpske nastavio je njegovu administraciju predstavljati u izrazito pozitivnom svjetlu.
Takav narativ često zanemaruje konkretne političke i diplomatske poteze Washingtona iz tog perioda, uključujući sankcije usmjerene upravo prema rukovodstvu RS-a. Umjesto toga, Trump se u javnim istupima zvaničnika ovog entiteta sve češće prikazuje kao simbol političkog zaokreta koji bi, navodno, mogao dovesti do smanjenja međunarodnog pritiska na njihove politike.
Ova svojevrsna reinterpretacija odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama ukazuje na pragmatičan, ali i selektivan pristup međunarodnim akterima — gdje se zanemaruju nepovoljne činjenice, a ističu izjave i potezi koji se uklapaju u postojeći politički narativ i ciljeve vlasti u Republici Srpskoj.
Izjave su izrazito laskave i primarno usmjerene na lične stavove Donald Trump, pri čemu se često zanemaruje kontinuitet šire institucionalne politike Sjedinjenih Američkih Država prema Bosni i Hercegovini, koja se kroz različite administracije nije suštinski mijenjala.
Takav pristup svodi kompleksne međunarodne odnose na personaliziranu interpretaciju politike, gdje se pojedinačne izjave uzdižu iznad konkretnih odluka i dugoročnih strateških pravaca.
Retorika o „ugroženom kršćanstvu“, koju koristi Željka Cvijanović, može se posmatrati kao direktno preuzimanje obrazaca iz savremenog političkog diskursa kakav artikulira Trump.
U njegovim javnim nastupima ova tema zauzima centralno mjesto, posebno u kontekstu političkih kampanja, gdje se religijski identitet koristi kao snažan mobilizacijski alat za konsolidaciju konzervativnog biračkog tijela i stvaranje osjećaja kulturne i vrijednosne ugroženosti.
U tom smislu, ovakva retorika funkcioniše kao svojevrsni ideološki most između različitih političkih konteksta. Dok je Trump koristi za unutrašnju političku mobilizaciju u Sjedinjenim Državama, Cvijanović je adaptira lokalnim okolnostima kako bi delegitimizirala aktuelni pristup Zapada prema Bosni i Hercegovini.
Time se zapadne politike nastoje predstaviti kao pristrane ili čak „antikršćanske“, čime se dodatno produbljuju političke podjele i jača narativ o spoljnim pritiscima usmjerenim protiv jednog identitetskog okvira.
