Predsjednik Liste za pravdu i red komentarisao je susrete sa Dodikom i Stanivukovićem, kao i rezultate prijevremenih izbora.
Dodik, prema tim tvrdnjama, svima pravi određene ustupke kako bi zadržao vlast. Navodi se da je ruskom tajkunu Rašidu Serdarovu dodijeljeno 240 miliona maraka, nakon čega je stiglo i pismo podrške Dmitrija Medvedeva, što se ocjenjuje kao vrlo simptomatično. Istovremeno, dok boravi u Moskvi, dolazi mu i podrška sa Zapada, pa se postavlja pitanje šta je sve ustupljeno ili prodato u zamjenu za takvu podršku.
Ovo u razgovoru za Oslobođenje kaže predsjednik Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović koji je na posljednjoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske ponovo izbačen iz skupštinske sale. Protiv Vukanovića je i dalje na snazi nekoliko desetina prekršajnih i krivičnih prijava, što za uvredu časti, što za klevetu.
Gotovo istog dana stigli su pozivi Milorada Dodika i Draška Stanivukovića na razgovore i pregovore. Kojem od ta dva poziva bi opozicija trebalo da se odazove?
– Kada je riječ o Listi za pravdu i red, naš stav je jasan: nemamo namjeru da ulazimo u bilo kakve razgovore sa Miloradom Dodikom. Smatramo da svojim političkim djelovanjem zloupotrebljava državne resurse i institucije kako bi oslabio i marginalizovao opoziciju, zbog čega ne vidimo prostor za dijalog.
Domaćin sastanka
– Nakon našeg isključenja sa RTRS-a, koji je pod njegovim političkim uticajem, te brojnih pritisaka, prijetnji i incidenata, smatramo da ne postoji prostor za dijalog. Naš stav je da su institucije zloupotrijebljene i stavljene u funkciju jednog čovjeka, zbog čega ne vidimo svrhu u razgovorima koji bi takvu praksu legitimisali.
Opoziciono okupljanje i kandidature
– Nedavno smo imali sastanak sa predsjednikom SDS-a Brankom Blanušom, koji je najavio početak razgovora među opozicionim strankama. Tom pozivu ćemo se odazvati i učestvovati u dogovorima o zajedničkom nastupu opozicije. Smatram da bi Blanuša mogao biti kandidat za predsjednika Republike Srpske, dok bih ja mogao preuzeti kandidaturu za člana Predsjedništva BiH. Za tu funkciju, kako trenutno stvari stoje, nema mnogo zainteresovanih.
Da li to znači da se nećete odazvati pozivu Draška Stanivukovića?
– Smatramo da domaćin opozicionih sastanaka treba da bude najveća opoziciona stranka, kao što je to bila praksa i ranije, i vjerujem da takav model treba zadržati. U ovom trenutku postoje brojna otvorena pitanja o odnosima i saradnji na političkoj sceni, uključujući i relacije između pojedinih stranaka.
Situacija u Banjoj Luci je dodatno složena, jer se stvara percepcija političke nejasnoće i prebacivanja odgovornosti, što vladajućim strukturama ostavlja prostor da opoziciju optužuju za probleme u najvećem gradu Republike Srpske.
Da li je realno ići u izbornu trku bez Stanivukovića?
– Draško Stanivuković je 2020. godine pobijedio kao kandidat šire opozicione podrške. Međutim, političke okolnosti i odnosi su se u međuvremenu promijenili. Smatram da je važno otvoreno razgovarati o tome ko u ovom trenutku ima najviše kapaciteta i kredibiliteta da predstavlja opoziciju na republičkom nivou.
Političke pozicije i savezništva su se tokom mandata mijenjali, a pojedini akteri su danas bliži nekadašnjim protivnicima nego partnerima iz vremena izborne pobjede. Zbog toga vjerujem da opozicija treba pažljivo procijeniti ko može donijeti najširu podršku i stabilan rezultat, jer gradonačelnička funkcija sama po sebi ne znači automatski i spremnost za viši nivo vlasti.
Zašto?
– Smatram da nije pokazao političku pouzdanost. Na talasu šire opozicione podrške izabran je za gradonačelnika, a nakon toga su odnosi sa partnerima koji su ga podržali ozbiljno narušeni. Bilo je poteza koje doživljavamo kao pokušaj političke marginalizacije nas i drugih opozicionih aktera, uključujući SDS i Jelenu Trivić.
Istovremeno, otvarala su se pitanja u vezi sa određenim odlukama gradske administracije – od raspolaganja zemljištem i dozvola do finansijskih aranžmana – što je dodatno produbilo nepovjerenje. Smatram da bi, u slučaju kandidature za predsjednika Republike Srpske, postojala realna opasnost od političkih preslagivanja koja bi promijenila sadašnje odnose na republičkom nivou.
Zašto smatrate da ste dobar kandidat za srpskog člana Predsjedništva BiH? Kakva su Vaša diplomatska iskustva?
– Nisam rekao da sam idealan kandidat, ali vjerujem da je vrijeme za drugačiji pristup i unutrašnjoj i spoljnoj politici. Smatram da Republika Srpska i BiH trebaju ozbiljniju, smireniju i dosljedniju strategiju, bez stalnih tenzija i konflikata.
Što se tiče diplomatskog iskustva, činjenica je da su se brojni ambasadori sastajali sa predstavnicima različitih stranaka u Banjoj Luci, ali nikada nisu pokazali interesovanje da razgovaraju sa nama u Trebinju. To tumačim kao posljedicu našeg suverenističkog pristupa i insistiranja na principu nemiješanja stranih faktora u unutrašnje političke procese.
Odnosi sa međunarodnim faktorom i regionalnim liderima
Bečka konvencija jasno definiše principe nemiješanja u unutrašnje stvari suverenih država i mi smatramo da se ti principi moraju poštovati. Međutim, u praksi često vidimo snažan uticaj međunarodnih aktera na političke procese.
Naša pozicija je da odluke treba da se donose u interesu građana, a ne prema očekivanjima stranih centara moći ili velikih korporacija. Vjerujemo da politika mora biti vođena interesima naroda, uz očuvanje dostojanstva i institucionalne samostalnosti.
Smatram da funkcija člana Predsjedništva BiH može biti prilika za smirivanje političkih tenzija i zaustavljanje retorike podjela. Potrebna je stabilnost i dijalog, a ne stalna konfrontacija.
Može li opozicija iznijeti intenzivan izborni ciklus?
– Uslovi političkog djelovanja su izuzetno otežani. Već mjesecima nemamo redovne prihode, a pristup javnom servisu i medijima pod kontrolom vlasti nam je praktično onemogućen. Javne institucije često se koriste u političke svrhe, što dodatno otežava ravnopravnu utakmicu.
Ipak, rezultati prijevremenih izbora, gdje je razlika bila minimalna, pokazuju da vlast nema ubjedljivu podršku kakvu predstavlja. Smatram da postoji značajan broj građana koji žele promjene, ali su pod pritiscima ili u teškoj socijalnoj situaciji.
Uprkos svemu, vjerujem da opozicija ima snagu da mobiliše birače, ukoliko ponudi jasnu viziju, zajedništvo i dosljednost.
