Sarajevska hagada ne predstavlja samo relikt prošlosti, već živu tapiseriju naše zajedničke opstojnosti. Kako je istakao Avdić, ona nudi utočište od prolaznih dnevnopolitičkih previranja i pokušaja manipulacije, stojeći kao nepokolebljivi svjedok istine.
Ona nije, niti će ikada biti, moneta za potkusurivanje u rukama kratkovidnih politika. Njena vrijednost nadilazi granice i epohe; ona je neprocjenjivi dragulj u kruni kulturno-historijske baštine Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Kao takva, ona pripada riznici cjelokupnog čovječanstva, podsjećajući nas na univerzalne vrijednosti nade, preživljavanja i međusobnog poštovanja koje Evropa i svijet danas trebaju više nego ikada.
Godišnja konferencija za medije predsjednika Naroda i pravde, Elmedina Konakovića, postala je poprište novih političkih iskrenja na relaciji državna vlast – javna preduzeća. Konaković je svojim izjavama direktno doveo u pitanje stratešku ulogu kompanije BH Gas u realizaciji Južne interkonekcije, projekta koji se smatra ključnim za energetsku diversifikaciju BiH.
Iako je projekt opisao kao ‘lijep završetak tenzične priče’, takav narativ sugerira pokušaj marginalizacije struke i postojećih institucija u korist novih političkih dogovora. Ovakav stav dodatno produbljuje jaz u pogledu toga ko bi trebao upravljati ovim strateškim gasovodom – postojeći federalni operater ili novo preduzeće sa sjedištem u Posušju, što je zahtjev koji duže vrijeme blokira proces.
Dok se Bosna i Hercegovina suočava sa sve većim pritiskom da osigura alternativne pravce snabdijevanja gasom, izjave ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića bacaju novo svjetlo na unutrašnje otpore projektu Južna interkonekcija.
Omaložavajući dosadašnji doprinos i kapacitete BH Gasa, Konaković je nastojao predstaviti postignuti politički konsenzus kao trijumf diplomatije nad ‘tenzijama’. Međutim, zanemarivanje uloge državne kompanije otvara pitanje operativne održivosti projekta. Južna interkonekcija nije samo politički dogovor, već kompleksan inženjerski i ekonomski poduhvat koji zahtijeva institucionalni kontinuitet, a ne samo retoričko usaglašavanje stranačkih lidera.“
Neizmjerno sam sretan jer dobijamo stabilnost, geopolitičku i ekonomsku, američkom investicijom u kojoj oni preuzimaju obavezu i investiranja, i isporuke, i distribucije, i kontrole, i servisiranja – dakle bez troškova.
– To pitanje famozno – BH-Gas ili ne – ja mislim da ga možda prenaglašavamo, jer šta će biti za 30 godina recimo, čak mislim da koncesija može biti i do 50 godina. Da li će za 50 godina postojati neki BH-Gas ili ne, da ga sad pozicioniramo i kažemo on je imperativ. Za mene on nije imperativ.
To se može riješiti jednom rečenicom u kojoj se kaže da će “Vlada Federacije BiH pet godina prije isteka koncesije odrediti ko preuzima infrastrukturu”, rekao je Konaković.
Također je ocijenio da je dinamika oko ovog ključnog infrastrukturnog projekta “dobra, solidna” te da se uloga kompanije BH Gas može regulisati kroz njenog vlasnika – Vladu FBiH.
“Hoće li do tada Vlada formirati neko novo preduzeće, hoće li nešto integrisati? Hoće li ova četiri u Kantonu Sarajevo: Energoinvest – BH gasu, BH Gas – Sarajevogasu, Sarajevogas – Toplanama, Toplane – korisnicima.
I na te četiri vertikale ljudi plaćaju maržu onoga što u konačnici koristi svaki građanin. Vlada FBiH preuzima infrastrukturu, kome će je povjeriti, kome god hoće”, dodao je Konaković.
Bivši ministar komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo i stručnjak za energetiku Almir Bečarević, komentarišući ovu Konakovićevu izjavu, rekao je kako je to “dokaz koliko političari, ili ovaj političar, uopće razumiju ovu problematiku”.
‘Četiri vertikale’ su osnov Treće energetske direktive EU koja u potpunosti razdvaja djelatnosti u gasnom sektoru. Znači, imamo trgovca gasom, imamo transportera i imamo distributera gasom.
Toplane uopće nisu u ovom lancu jer je to neovisan energetski subjekat koji umjesto gasa može koristiti mazut”, kaže Bečarević u izjavi za Novinsku agenciju Patria (NAP).
Prema njegovim riječima, ova podjela je ista kao i u električnoj energiji gdje već godinama čekamo da se iz Javnog preduzeća (JP) Elektroprivreda BiH izdvoji distribucija u neovisna preduzeća, a prenos (transport) energije je već odvojen kroz Elektroprijenos.
“Istovremeno, ako nije bitno ko će poslije 30 godina preuzeti Južnu interkonekciju, zašto je to bitno Čoviću? Ako nije bitno ko je transporter, zašto je bitno Čoviću pa želi novu kompaniju? Ako nije bitno ko je transporter, što je u Hrvatskoj jedan državni transporter plina – Plinacro”, upitao je Bečarević.
Naglašava kako je teško politikama koje ne žele da slušaju one koji su doveli Južnu interkonekciju do glavnog projekta objašnjavati šta je značaj tog projekta i šta ostavljamo našoj djeci.
“Mi bismo u Bosni i Hercegovini sada imali pet transportera gasa (tri u Republici srpskoj, a dva u Federaciji BiH) na najmanjoj dužini transportne mreže.
Poređenja radi, u Sloveniji je jedan transporter, u Hrvatskoj jedan, u Srbiji dva (bez Turskog toka/Gazprom mreža od Rusije), u Bugarskoj jedan, u Rumuniji jedan, u Ukrajini jedan, u Mađarskoj dva transportera (jedan sa malom dužinom transporta) itd.
Da nije tužno bilo bi žalosno”, zaključio je Bečarević u razgovoru za NAP.
