Lagumdžija o drami u UN-u: Sat vremena prije glasanja Komšić rekao ‘ne’, ali povratka nije bilo.
Ambasador BiH pri UN-u, Zlatko Lagumdžija, otkrio je detalje diplomatske napetosti koja je prethodila glasanju o važnoj Rezoluciji. Prema njegovim riječima, samo sat vremena prije ključnog momenta, dobio je konačan stav predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića koji se protivio kosponzorstvu Rezolucije.
Iako su zemlje Zaljeva i Jordan insistirali na podršci BiH, unutrašnje konsultacije u Sarajevu nisu mogle biti završene na vrijeme. Lagumdžija ističe da bi čekanje narednog dana značilo da se o sudbini Rezolucije odluči potpuno bez učešća Bosne i Hercegovine.
To je utvrđeno nakon što sam iznio detaljne činjenice o stavovima drugih ključnih aktera u UN-u, ističući da je u tom trenutku već bilo više od 120 prijavljenih kosponzora, a konačan broj dostigao je 137. Naveo sam da su među njima, između ostalih, svih 27 država članica EU, 32 članice NATO-a, sve zemlje kandidati za članstvo u EU, 21 od 22 države članice Lige arapskih država te velika većina država OIC-a.
U konačnici, riječ je o oko 90 posto država koje su bile u početnoj Grupi prijatelja Rezolucije o genocidu u Srebrenici, kao i o sličnom procentu onih koje su 23. maja 2024. podržale našu Rezoluciju u Generalnoj skupštini UN-a, rekao je Lagumdžija.
Pojašnjava da su na drugoj strani, na “Ruskoj listi”, predvođeni Rusijom, bili između ostalih, Izrael, Iran, Bjelorusija, Kina, Kuba, Nikaragva i Sjeverna Koreja.
Instrukcija od Konakovića
Podsjećam da Bosna i Hercegovina nije usamljeno ostrvo usred okeana, već država smještena u srcu jugoistočne Evrope. Sve zemlje jugoistočne Evrope, sve države članice Evropske unije, sve zemlje kandidati za članstvo u EU, kao i 32 članice NATO-a bile su kosponzori.
Zato postavljam nekoliko jasnih pitanja na koja se može odgovoriti jednostavno – sa da ili ne. Da li je Bosna i Hercegovina jedina država koja ne treba da pripada tom društvu? Da li su neki od nas, koji bi trebali štititi interese naše države i njenih građana, svjesni šta bi značilo da nismo dio tog kruga?
Uvjeren sam da bi izostanak Bosne i Hercegovine s te liste najviše obradovao one koji našoj državi ne žele dobro, rekao je Lagumdžija.
„Ako se iz bilo kojeg razloga ne pridružimo kosponzorima, Milorad Dodik će to odmah iskoristiti kao krunski argument u svojim izjavama – tvrdeći da je on branitelj kršćanstva koji se godinama suprotstavlja ‘radikaliziranim muslimanima’ sa sjedištem u Sarajevu, koje on godinama naziva Teheranom“, naveo je.
Dodao je da razumije motive Cvijanović, koja u Dodikovim političkim planovima, kako tvrdi, želi predstaviti Bosnu i Hercegovinu kao dio „radikalizirane ruske liste“. Zbog toga je, kako kaže, postavio logično pitanje: da li Bosna i Hercegovina uopće ima političko i zakonsko pravo da odustane od kosponzorstva i zašto bi se dovela u poziciju suprotnu od EU, NATO-a i drugih prijateljskih država.
„Na to nisam dobio odgovor koji bi nas zajedno vodio ka cilju“, rekao je.
Istakao je da je, kako bi se izbjegla vremenska „zamka“, Misija okončala uobičajenu višednevnu proceduru i Ministarstvu uputila posljednju konsolidovanu informaciju sa presjekom stanja i procjenom očekivanih aktivnosti, uz zahtjev za instrukciju da Bosna i Hercegovina bude kosponzor Rezolucije.
„Kroz svu ovu problematiku još jednom sam detaljno prošao sa ministrom Elmedin Konaković, koji je, na osnovu svega navedenog, dao instrukciju da se pridružimo listi kosponzora“, naveo je.
Zamka koju su spremili Dodik i Cvijanović
Predsjedavajući Željko Komšić jasno mi je rekao da sam to uradio bez odluke Predsjedništva te da je to od sada moj problem. Moram priznati da me, ne mnogo, ali ipak donekle iznenadilo to što se ne sjeća da, otkako sam imenovan, u sličnim situacijama nikada nisam dobijao takve odluke.
Prirodno, Predsjedništvo može donijeti odluku koja bi bila suprotna principima, zakonima, Ustavu i međunarodnim obavezama, ali za to bi bio potreban puni konsenzus, kao i mnogo ozbiljnog rada nakon toga.
Ipak, nisam mogao pretpostaviti da je upravo sada, nakon svih ovih godina, odlučeno da se Ustav i zakoni tumače na način koji bi praktično paralizirao djelovanje Bosne i Hercegovine u United Nations kroz operativne instrukcije koje bi se izdavale isključivo na osnovu konsenzusom usvojenih odluka Predsjedništva.
Da u ovom slučaju ne bi bilo dilema, trebalo bi pronaći odgovore na pitanja koja nisu upućena meni: zašto predsjedavajući nije obavio konsultacije s kolegama u Predsjedništvu o ovoj temi, iako su postojali i vrijeme i informacije, kao i poslovnički uslovi da se to učini? Zašto, na primjer, nije sazvao sjednicu u skladu s Poslovnikom na vrijeme ili ovu temu otvorio na redovnim konsultacijama kako bi se riješio problem koji je nastao?
Ambasador Zlatko Lagumdžija izjavio je da nije jasno zašto je predsjedavajući Željko Komšić svoj stav odlučio iznijeti upravo povodom Rezolucije koju je kosponzoriralo 137 država, među kojima su strateški partneri Bosne i Hercegovine iz EU i NATO-a.
Prema njegovim riječima, postojala je opasnost da Bosna i Hercegovina, zbog političkih kalkulacija i „zamke“ koju su, kako tvrdi, pripremili Milorad Dodik i Željka Cvijanović, bude dovedena u situaciju da se svrstava uz zemlje poput Rusije i Sjeverne Koreje, umjesto uz države EU i NATO-a.
Lagumdžija je naveo da bi bilo pogubno da je Bosna i Hercegovina „neodlučivanjem“ završila na, kako je nazvao, „ruskoj listi“. Dodao je da je nakon glasanja u United Nations Security Council obavijestio Komšića da je Rezolucija usvojena bez ruskog veta, ali da mu je tada poručeno kako je to „njegov problem“.
Istakao je i da Bosni i Hercegovini sada stižu čestitke velikog broja država kosponzora, posebno onih koje su ranije podržale i Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Na redovnom brifingu u delegaciji European Union pri UN-u, predstavnici EU zahvalili su svim državama kandidatima, uključujući Bosnu i Hercegovinu, na kosponzoriranju Rezolucije, naglašavajući da su EU i kandidati u ovom slučaju nastupili jedinstveno pred ozbiljnim geopolitičkim izazovom.
Lagumdžija je zaključio da bi bilo vrlo štetno da je Bosna i Hercegovina ostala jedina država od Atlantika do Crnog mora i Ukrajine izvan tog kruga, što bi, kako tvrdi, predstavljalo značajan politički poklon Dodiku.
