Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica, reagovao je na društvenim mrežama oštrim komentarom povodom poziva na bojkot.
– Ovo je jedan od korisnih idiota koji bi sada da „otkažu“ genocid koji nisu ni preživjeli ni doživjeli, u ime drugih stvarnih ili zamišljenih događaja koje također nisu iskusili. Za atmosferu u kojoj je uopće moguće pozivati na bojkot Srebrenice odgovorni su isključivo pojedini mediji iz Sarajeva – poručio je.
Dodao je i da je bio izložen uvredama i prijetnjama:
Jučer me jedna osoba s američkim pasošem i svim pravima koja iz toga proizlaze nazvala „takozvanim preživjelim genocida“; druga mi je poželjela da su me „četnici zaklali“; treća je, u istom maniru, spomenula mog rahmetli oca. Sve u jednom danu. „Divan narod“ – naveo je.
Emir Suljagić je u nastavku poruke dodatno kritizirao društveni ambijent u kojem, kako navodi, izostaje odgovornost za teške zločine, dok se istovremeno javni prostor koristi za napade i vrijeđanje:
– Zanimljivo je živjeti u okruženju onih koji sebe predstavljaju kao nosioce uzvišenih moralnih vrijednosti, a pritom nemaju jasan stav o činjenici da među njima slobodno žive ljudi odgovorni za ubistva njihovih sugrađana.
Istovremeno, članovi porodica počinilaca najtežih zločina rade u javnim institucijama poput sudova i bolnica, bez ikakvog preispitivanja ili distance. Ipak, uprkos tome, postoji spremnost da se bez zadrške i odgovornosti drugima upućuju najteže optužbe i uvrede – uglavnom iz sigurnosti anonimnosti na internetu – zaključio je.
Ovaj slučaj i izjave Emira Suljagića oslikavaju širi problem s kolektivnim pamćenjem, pravdom i društvenom odgovornošću u Bosni i Hercegovini.
Situacija u kojoj porodice počinilaca najtežih zločina mogu djelovati u javnim institucijama, dok preživjeli genocida i njihovi potomci trpe uvrede i prijetnje, pokazuje koliko je proces suočavanja s prošlošću i implementacije pravde i dalje nekompletan.
Sankcije i međunarodni pritisci, poput onih koje američki zakonodavci traže za Milorada Dodika, nisu samo politički potezi – oni su i simbolički čin zaštite stabilnosti i ljudskih prava u regiji.
Međutim, društveni dijalog o moralu, odgovornosti i sjećanju mora ići dalje od politika i pravnih mjera. Ono što Suljagić ističe je da društvo koje ne prepoznaje i ne kažnjava one koji su ugrozili živote nevinih, istovremeno olakšava širenje mržnje i revizionizma, što direktno ugrožava dugoročni mir i povjerenje među zajednicama.
Emir Suljagić je posljednjih godina često meta kritika i napada, naročito zbog svoje otvorene borbe za očuvanje sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici i za promociju suočavanja s prošlošću.
Kritike dolaze kako od političkih aktera koji osporavaju ili umanjuju težinu događaja iz 1995. godine, tako i od pojedinaca na društvenim mrežama, koji mu uputomaju uvrede, prijetnje i pokušaje diskreditacije.
Suljagić je posebno izložen napadima kada javno komentira aktuelne političke događaje u Bosni i Hercegovini ili kritikuje političke lidere poput Milorada Dodika.
Napadi su često usmjereni na njegovo lično iskustvo preživjelog genocida, što dodatno pokazuje koliko je društvo još uvijek duboko podijeljeno oko pitanja pravde, sjećanja i moralne odgovornosti.
