Odluka Ustavnog suda BiH o neustavnosti prve Vlade RS pod vodstvom Save Minića otvara duboka pitanja o tome koliko su ustavne norme rastezljive u kriznim situacijama.
Iako je Sud potvrdio da je vlada izabrana mimo ustavnih procedura (oslanjajući se na činjenicu da je mandat Milorada Dodika prestao odlukom Suda BiH), efekti te odluke su retroaktivno neutralisani. Građani i opozicija su dobili moralnu i pravnu potvrdu da je proces bio nelegalan, ali u praksi, plodovi tog neustavnog rada ostaju netaknuti.
Ustavni sud je primijenio princip koji se često koristi u kriznim vremenima – izbjegavanje pravnog vakuuma. Da su sve odluke Minićeve vlade poništene, nastao bi haos:
Budžet za 2026. godinu bi postao nevažeći, što bi zaustavilo sve isplate iz trezora.
Minimalna plata bi se morala vratiti na staro, što bi izazvalo socijalni bunt.
Konstituisanje nove vlasti bi bilo blokirano jer bi svi prethodni administrativni koraci bili ništavni.
Najveća opasnost ove odluke leži u poruci koju šalje političkim akterima. Ako odluke neustavno imenovanih tijela ostaju na snazi, to ohrabruje politiku “svršenog čina”.
Suština problema:
Političke strukture mogu svjesno kršiti proceduru pri imenovanju, donijeti ključne zakone i rješenja, a kada Sud nakon tri ili šest mjeseci kaže da su neustavni, šteta (ili korist) je već učinjena i nepopravljiva je.
Zaključak:
Individualne apelacije kao jedini izlaz
Ustavni sud je “vruć krompir” prebacio na građane i pravna lica. Ostavljena je mogućnost da se svaka odluka pojedinačno osporava. Međutim, to je proces koji zahtijeva godine i ogromne resurse, što u praksi znači da će većina odluka ostati “zacementirana”.
Ovaj slučaj pokazuje da u BiH pravo često mora uzmaknuti pred pragmatizmom, ali po cijenu dugoročnog povjerenja u ustavni poredak. Minićeva nova vlada sada ima zadatak da “ispegla” ove nedostatke, ali sjena neustavnosti će pratiti ovaj saziv tokom cijelog mandata.
Ovim je otvorena karta za svakog budućeg političara da radi mimo zakona, jer dok Sud reaguje, posao je već završen, a odluke “ostaju na snazi”.
