Milorad Dodik svojim nastupima, često populističkim i teatralnim, nudi neiscrpan materijal za političku satiru i diskreditaciju. Njegov stil — od pjevanja pod šatorima do radikalnih promjena retorike — u svakoj funkcionalnoj demokratiji bio bi “lak plijen” za opozicione lidere. Ironija je u tome što, uprkos očiglednim materijalima za ismijavanje, on ostaje nedodirljiv jer se opozicija boji sopstvene sjenke.
Problem opozicije u RS-u, prema Jankoviću, jeste identitetska kriza. Oni žele srušiti Dodika, ali se trude da zvuče “veći Dodik od Dodika” kako ih niko ne bi optužio za saradnju sa Sarajevom. Rezultat toga je politička jalovost – Dodik ostaje neokrznut, jer se njegovi protivnici više plaše etikete “izdajnika” nego što žele pobjedu.
Još jedna notorna glupost koju je izvalio Milorad dodik tema je mnogih reakcija.
Podsjećamo, on je, prilikom posjete Itraelu, kazao kako bi Hagadu iz Sarajeva “trebalo vratiti” u Izrael. To što ova sveta knjiga u svom postojanju nikada nije ni bila u Izraelu je za Dodika nepotrebna informacija.
Glas razuma u tišini:
Janković je naglasio da Dodikovi istupi više ne štete samo njegovom ličnom ugledu, već direktno kompromituju instituciju predsjednika i bacaju sjenu na sve građane koje predstavlja. Prema njegovim riječima, ovakva retorika sramoti ne samo autora, već i sve njegove istomišljenike koji prećutno odobravaju narušavanje ugleda RS-a na međunarodnom i regionalnom planu.
Ključne tačke kritike:
U svom osvrtu, Janković je istakao nekoliko presudnih problema koji proizlaze iz ovakvog načina vladanja:
Izolacija entiteta: Nepromišljene izjave vode ka produbljivanju političke i ekonomske izolacije Republike Srpske.
Odgovornost intelektualaca:
Janković poziva stručnu javnost i akademsku zajednicu da prestanu biti nijemi posmatrači dok se javni prostor kontaminira uvredama i populizmom.
Alternativa aktuelnoj politici: Kao član pokreta Nebojše Vukanovića, Janković podcrtava da je put ka ozdravljenju društva isključivo u poštovanju zakona, dostojanstvu govora i borbi protiv korupcije, a ne u kreiranju stalnih konflikata.
Kao pravnik, Janković posebno ukazuje na opasnost odstupanja od civilizacijskih normi u javnom komuniciranju. Njegova poruka je jasna: građani Novog Grada, ali i cijele Republike Srpske, zaslužuju lidere koji će graditi mostove i čuvati dignitet naroda, a ne onih koji će ih svakim novim obraćanjem gurati u dublji defanzivni položaj.
”Šutnja pred ovakvim izjavama nije mudrost, već saučesništvo u sramoti koja se nanosi svima nama.”
Podsjećamo, Janković je u fokus bh. javnosti došao svojom izjavom kako Srbima u RS-u Srbija nije matica, kao i argumentacijom za ovz tvrdnju. Vjerovatno će i ova njegova izjava pobuditi dosta reakcija među Dodikovim poslušnicima.
– Kad tuđa sramota postane naša ili transfer blama
Tokom posjete Izraelu, za koju se ne zna u kom svojstvu tamo boravi i ko ga je poslao, Dodik je, bar tako pišu mediji, predsjedniku Izraela Isaaku Herzogu predložio da se sarajevska Hagada vrati u Izrael, tvrdeći da je riječ o predmetu političke zloupotrebe jevrejske kulturne baštine.
‘’Transfer blama’’ se u savremenom srpskom jeziku najčešće koristi upravo kao osjećaj srama i nelagode koje osoba osjeti zbog ponašanja nekog trećeg lica, iako ta treća osoba uopšte ne osjeća da je blam.
Javno je dostupna informacija da se Hagada, jedan od najstarijih poznatih prepisa Starog zavjeta na hebrejskom jeziku, čuva u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, a donijeli su je Jevreji Sefardi poslije progona iz Španije u srednjem vijeku, kad se nastaniše u Bosni. Sačuvana je u oba svjetska rata pa i u zadnjem kad se našla na prvoj liniji fronta
Stoga, jasno je da Hagada veze nema sa Izraelom. Hagada je vlasništvo muzeja od 1894 godine, otkupio ga je od familije Cohen.
Osim Nebojše Vukanovića i par kolumnista i aktivista, ostali opozicioni (jer od pozicionih to i ne očekujem) političari ne smiju reći: -“Alo međede znaš li išta o tome što nudiš?”
Ne smiju, jer se boje priloga na RTRS o “probosanskoj opoziciji”…..Dodik se, kakav je, sam nudi da ga ismijavaš i diskredituješ – ali ne smiješ, da ne bi biračko tijelo “pomislilo” da radiš za Sarajevo, đe sve smrdi na burek i pite. Možda je to je ono – zašto smo tamo gdje smo!
Lavrovu poklanja ukradenu ikonu, sad bi opet otimao nešto tuđe da preda tuđinu.
Pošto niko od samozvanih prvaka opozicije ne doživljava transfer blama kakav ja trenutno osjećam i neće da kaže, evo ja ću: Dobro te je više idiote, prestani nas brukati!, objavio je Janković.
