Aziz je u videu koji smo snimili na njegov rođendan, ujedno i na dan kada smo ga pronašli, otvoreno govorio o svojoj svakodnevici i načinu na koji preživljava.
Ispričao je da prima borački dodatak u iznosu od 260 KM, što mu predstavlja jedini siguran mjesečni prihod. Međutim, taj iznos, kako kaže, nije dovoljan za pokrivanje osnovnih životnih potreba, pa je primoran dodatno zarađivati radeći teške fizičke poslove na građevini.
Naglasio je da ti poslovi nisu stalni niti sigurni, već ovise o prilici i potražnji, zbog čega često živi u neizvjesnosti. Ipak, uprkos svemu, Aziz ne odustaje od rada i truda da sebi osigura dostojanstven život. Njegova priča svjedoči o upornosti i borbi s kojom se svakodnevno suočava, ali i o realnosti mnogih koji, uprkos skromnim primanjima, nastoje vlastitim radom premostiti životne izazove.
Aziz Jahić zvani Zizi, pjevač koji je u ratu svojim glasom dizao moral borcima Armije R BiH, po koru hljeba mora ići u druge države.
Reporter „Avaza“ proveo je s Azizom posljednje sate prije još jednog njegovog odlaska na rad u inostranstvo, svjedočeći tihoj, ali teškoj svakodnevici koju živi. U utorak ujutro, tačno u 3 sata, dok je većina ljudi još uvijek spavala, Aziz je zajedno sa svojim kolegama krenuo put Hrvatske, gdje ga na gradilištu čekaju novi radni dani ispunjeni fizičkim naporom i neizvjesnošću.
U videu koji smo snimili na njegov rođendan, kada smo ga i pronašli, Aziz je iskreno govorio o svojoj situaciji. Otkrio je da prima borački dodatak u iznosu od 260 KM, što mu predstavlja jedini stalni prihod, ali i da to nije ni približno dovoljno za normalan život. Zbog toga je, kako kaže, primoran raditi na građevini, prihvatajući poslove gdje god se ukaže prilika, često daleko od kuće i porodice.
Bez obzira na težinu života i svakodnevne izazove, Aziz ne skida osmijeh s lica. Tog jutra, u tišini koja je obavila njegovo rodno selo Žežalovo kod Lepenice, dok je cijela država još spavala, on je u svoju skromnu torbu spakovao samo najosnovnije stvari.
Bez mnogo riječi i uz naviku koja je postala dio njegove svakodnevice, zaputio se prema Hrvatskoj – u potragu za pošteno zarađenom dnevnicom i nadom u bolji sutra.
Njegova priča nije samo priča o jednom čovjeku, već i slika stvarnosti mnogih koji, uprkos skromnim primanjima i nesigurnim uslovima rada, ne odustaju. Aziz svojim primjerom pokazuje šta znači boriti se, raditi i ostati dostojanstven čak i onda kada su okolnosti daleko od lakih.
Ali opet s pjesmom. I to Halidovom. “Hej, zoro…”
– Put me zove, moram poći, snjegovi su okopnjeli – pjeva Zizi dok zaključava skromni dom.
Došao je da ga isprati i komšija, odnosno dugogodišnji prijatelj iz sela.
U videoprilogu pogledajte reportažu na koju niko ne može ostati ravnodušan.
