Uoči izbora za člana Predsjedništva BiH, predizborna kampanja u bošnjačkom političkom korpusu sve je intenzivnija. Pored direktnog predstavljanja vlastitih kandidata i programa, političke stranke sve češće usmjeravaju kritike i prema potencijalnim konkurentima.
U tom kontekstu, SDA-ovi istupi posljednjih dana usmjereni su i prema Stranci za BiH i njenom kandidatu Semiru Efendiću, ali i prema Demokratskoj fronti i Slavenu Kovačeviću. Iz SDA svoje poruke predstavljaju kao dio političke kampanje i nastojanja da ukažu na razlike između političkih opcija, dok njihovi rivali takve napade tumače kao pokušaj slabljenja konkurencije.
Zanimljiv je govor imao Haris Zahiragić prije nekoliko dana u Ilijašu na skupu SDA gdje je faktički iznapadao Kovačevića i što je najčudnije – demaskirao priču o famoznom ‘2:1’ u Predsjedništvu BiH što je ključna propagandna teza Željka Komšića i Slavena Kovačevića.
“On borac Armije? Pa šta si ti oslobodio, daj da ti odmah damo! Šta si ti Slavene oslobodio? I on je našao sebi za shodno da u kampanji se fokusira na Bakira Izetbegovića. I Slaven se našao to da radi. Jeste gledali njegov intervju? I on sebi dao to za pravo.
Ne može Slavene, bolan, ne može. Ne valja mu ni Željko Komšić, kaže ja sam bolja verzija Željka Komšića. Ne trebaju nam takvi ljudi. Neka glasa za njega ko god hoće. Ne treba nam ni Lučić, ima i tih ideja ‘trebalo bi Lučića podržati’. Ne treba. Mi trebamo imati u Predsjedništvu, ne 2:1, nego jednog ali vrijednog”, rekao je Zahiragić.
Nekoliko je poruka sporno u ovom govoru. Prva je, kakav god Kovačević bio, ne može se i ne treba osporavati uloga bilo kojeg borca Armije BiH tokom agresije BiH. Bilo čiji doprinos u odbrani od teške agresije (ne građanskog rata kako tvrdi njegov šef) treba cijeniti i poštovati.
Zanimljivo je da se takva argumentacija razlikuje od ranijih poruka SDA, kada je iz ove stranke naglašavana važnost toga da, uz člana Predsjedništva iz SDA, u kolektivnom šefu države bude i predstavnik Demokratske fronte.
Tada je SDA svoju političku argumentaciju uglavnom vezivala za odnos snaga unutar Predsjedništva BiH, uz tvrdnje da bi prisustvo njihovog kandidata i kandidata DF-a trebalo predstavljati svojevrsnu protivtežu politici SNSD-a i HDZ-a.
Danas se, međutim, u dijelu SDA-ove kampanje veći akcenat stavlja upravo na matematički odnos „2:1“ i potrebu da dva člana Predsjedništva budu iz političkog bloka koji SDA smatra prihvatljivim.
Ovakva promjena u retorici otvara pitanje političke strategije SDA i načina na koji stranka pokušava mobilizirati birače pred izbore. Dok se ranije naglašavala potreba za određenom kombinacijom SDA i DF-a u Predsjedništvu BiH, sada se fokus pomjera na širu poruku o odnosu „2:1“.
U isto vrijeme, takva retorika dolazi u trenutku kada se vode politički obračuni i sa drugim strankama i kandidatima koji računaju na dio istog biračkog tijela. Zbog toga će način na koji SDA definiše svoje saveznike, konkurente i potrebnu većinu u Predsjedništvu BiH biti jedan od važnih elemenata predizborne kampanje.