Bosnjaci u RS prozivljavaju nove torture.
Urbanističko-građevinska inspekcija Opština Vlasenica ostavila je obavještenje na porodičnoj kući Nedima Salaharevića u kojem se navodi da je ispred stambenog objekta uočena veća količina deponovanog građevinskog materijala. U dopisu se ističe da je, ukoliko planira izvođenje bilo kakvih radova, obavezan pribaviti odgovarajuću dozvolu nadležnih organa Opštine, odnosno Odjeljenja za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove.
Istovremeno, u Opštini su, kako se navodi, zanemarili činjenicu da je ranije potpisan sporazum sa Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica, kao i da je objavljena rang-lista korisnika programa obnove, koja je bila istaknuta na oglasnoj tabli Opštine Vlasenica. Na toj listi, Nedim Salaharević i obnova njegove porodične kuće nalaze se na prvom mjestu.
Zanimljivo je, kako se navodi, da od drugih povratnika na području ove opštine ranije nije tražena „odgovarajuća dozvola“ za slične radove. Međutim, u slučaju Salaharevića takav zahtjev je upućen.
Posebnu težinu ovoj situaciji daje činjenica da je on jedan od svjedoka u postupku koji se vodi protiv Miroslav Mića Kraljević, optuženog za teške zločine počinjene na području Vlasenice.
Isječena košarkaška lopta
Obavještenje urbanističko-građevinske inspekcije je uredno pečatirano, ali na njemu nema potpisa odgovorne osobe.
Salaharević je u ponedjeljak posjetio Opština Vlasenica kako bi dobio dodatna pojašnjenja, ali, kako navodi, nije uspio stupiti u kontakt sa Nevena Stupar, načelnicom Odjeljenja za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove.
Salaharević navodi da su ga majstori koji rade na rekonstrukciji krova obavijestili o dopisu zalijepljenom na ulaznim vratima njegove kuće, što ga je, kako kaže, podsjetilo na 1992. godinu, kada je na istom mjestu bilo postavljeno obavještenje da je riječ o „porodici za specijalnu namjenu“. O tome je, ističe, svjedočio i tokom suđenja Miroslavu Kraljeviću pred Sudom BiH.
Kako bi dobio pojašnjenja u vezi sa traženom dozvolom, uputio se u Opština Vlasenica. Najprije je bio u Odsjeku za inspekcijske poslove i poslove komunalne policije, odakle su ga uputili u Odjeljenje za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove, na čijem je čelu Nevena Stupar.
Prema njegovim riječima, na portirnici su mu u više navrata davane različite informacije – da će načelnica doći za pola sata, da je na pauzi, te da nije poznato hoće li tog dana dolaziti na posao. Na pitanje kada bi je mogao zateći narednih dana, tvrdi da nije dobio konkretan odgovor.
Dodaje i da je tokom njegovog boravka u zgradi Opštine u više navrata pokušano telefonsko kontaktiranje kancelarije Nevene Stupar, ali da se niko nije javljao.
Salaharević podsjeća da su se u proteklih godinu i po dana, otkako je započeo obnovu porodične kuće, dogodili i određeni incidenti – poput oštećene košarkaške lopte ostavljene pred ulazom i provale u kuću, koja je prijavljena policiji – ali da počinioci nikada nisu otkriveni.
Smatra da je obavještenje o zabrani radova dodatni pritisak na njega. Navodi da je nelogično što se problematizira odlaganje građevinskog materijala u njegovom dvorištu, dok, kako tvrdi, ranije nije bilo reakcije nadležnih kada je u istom prostoru odlagan otpad.
Naglašava i da su 8. oktobra 2024. godine on, Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica, ministar Nerin Dizdar i načelnik Miroslav Mića Kraljević potpisali tripartitni sporazum o donaciji građevinskog materijala i obnovi kuće.
Podsjeća da je rang-lista korisnika bila javno objavljena na oglasnoj ploči Opštine Vlasenica, te poručuje da obnova koju je započeo, i koju namjerava nastaviti, nije nikakvo iznenađenje, već realizacija ranije preuzetih obaveza.
Rodna kuća Nedima Salaharevića smještena je u samom centru Vlasenice. On smatra da se, sudeći prema postupanjima iz Opština Vlasenica, obnova njegove kuće ne uklapa u današnju sliku grada, te da je riječ o kontinuitetu narativa prisutnog još od proljeća 1992. godine.
Prema njegovim riječima, poruka koja mu se šalje jeste da nije poželjan u vlastitom domu i da mu se, posredno, osporava pravo na povratak i obnovu imovine.
Ističe da očekuje zaštitu nadležnih institucija, jer, kako navodi, osjeća da je ponovo izložen pritiscima. Naglašava da je riječ o sanaciji postojećeg objekta, a ne o bilo kakvoj nadogradnji, te da mu nije jasno zbog čega se traži posebna dozvola za radove poput zamjene prozora ili renoviranja kupatila u privatnoj kući. Podsjeća i da je kuća pretrpjela velika oštećenja u augustu 1992. godine, kada je minirana i srušena Hajrija džamija.
Salaharević navodi da je, u skladu sa potpisanim sporazumom o obnovi, predviđena i dinamika realizacije radova, ali da je zbog zabrane bio primoran obustaviti aktivnosti, dok građevinski materijal stoji u dvorištu.
O stradanju porodice Salaharević javnost je godinama informisana. Nedim je 1992.
godine izgubio oca Muhameda i brata Edina, dok je njegova majka Hatidža preminula 2019. godine.
Uprkos ličnim tragedijama i, kako kaže, dugogodišnjim pritiscima, odlučio je obnoviti porodičnu kuću i u njoj urediti spomen-sobu posvećenu bratu Edinu, nekadašnjem košarkašu kluba Sloboda Dita, koji je 1992. godine osvojio titulu prvaka Jugoslavije i bio juniorski reprezentativac tadašnje države.
„Porodica za specijalne namjene“
Govoreći o ratnim dešavanjima, Salaharević podsjeća da je bio zatočen u Logor Sušica, te da je o tim okolnostima svjedočio pred Sudom BiH u postupku protiv Miroslav Mića Kraljević. Naveo je da je tokom suđenja iznio detalje o postavljanju obavještenja na njihovu kuću s natpisom „Porodica za specijalne namjene“, kao i o, kako tvrdi, postupanju pripadnika specijalnog voda kojim je Kraljević komandovao 1992. godine.
Ističe da je nakon njegovog svjedočenja optuženi ostao bez pitanja, ali da aktuelna situacija u društvu, prema njegovom mišljenju, ponovo ohrabruje određene strukture. Naglašava, međutim, da neće dozvoliti da se, kako kaže, ponove događaji iz 1992. godine u njegovom dvorištu i domu.
Salaharević je, kako navodi, o svemu obavijestio i njemačku LOT jedinicu misije EUFOR u Vlasenici, kao i nadležno federalno ministarstvo.
Poručuje da više neće odlaziti u Opštinu kako bi tražio dozvolu za radove na privatnoj imovini, podsjećajući da je njegova porodica i 1992. godine tražila dozvolu za odlazak iz Vlasenice, ali da su tada vraćeni. Zaključuje da, kako kaže, ishod današnjih dešavanja neće biti isti kao prije više od tri decenije.
