Dok ministar vanjskih poslova Hrvatske, Gordan Grlić Radman, koristi svaku diplomatsku priliku da uputi prijetnje Bošnjacima zbog neusvajanja Izbornog zakona po mjeri HDZ-a, u pozadini se odvija mnogo konkretnija realizacija privatnih interesa.
Prema izvorima bliskim vlastima, vladajuća koalicija (Trojka) omogućila je porodici Grlić Radman sve potrebne dozvole za izgradnju privatne spalionice životinjskog otpada u Kaknju
Federalno ministarstvo okoliša i turizma usvojilo je dopunjeni Nacrt rješenja o obnovljenoj okolinskoj dozvoli za kompaniju “Bioorganika” d.o.o. Kakanj, čime je ponovo omogućeno dalje provođenje jednog od najkontroverznijih industrijskih projekata u Bosni i Hercegovini.
Radi se o planu izgradnje fabrike i postrojenja za preradu nusproizvoda životinjskog porijekla, kao i njihovih derivata, u naselju Bilješevo kod Kaknja.
Kako je BiznisInfo.ba ranije objavio, kompanija Bioorganika je u vlasništvu zagrebačke Agroproteinke, firme koja je u većinskom vlasništvu porodice hrvatskog ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana, pri čemu je i sam ministar jedan od suvlasnika.
Projekat traje godinama i prati ga niz sporova
Projekat u Kaknju traje više od deset godina i od samog početka prati ga niz kontroverzi, uključujući protivljenje dijela lokalnog stanovništva te brojna pitanja o njegovom stvarnom uticaju na životnu sredinu.
Investitor je i u ranijem periodu raspolagao važećom okolinskom dozvolom, koja je u međuvremenu istekla, čime je njen obnovljeni status postao presudan preduslov za nastavak realizacije projekta i daljnje izvođenje građevinskih radova.
Bez ovog dokumenta, aktivnosti na terenu nisu mogle biti zakonito nastavljene, što je dodatno usporilo već dugotrajan proces.
U međuvremenu, Federalno ministarstvo okoliša i turizma objavilo je dopunjeni nacrt rješenja o obnovi okolinske dozvole, nastojeći kroz ovaj korak unaprijediti transparentnost postupka i omogućiti širem krugu zainteresiranih aktera da iznesu svoje stavove.
Javnosti je ostavljen rok od osam dana da dostavi nove primjedbe, sugestije i komentare, čime se otvara prostor za dodatnu raspravu o potencijalnim uticajima projekta, ali i o mjerama zaštite okoliša koje bi trebale biti sastavni dio konačne odluke.
Pojedini politički akteri i dio javnosti ovaj potez tumače kao svojevrsni ustupak vladajuće koalicije poznate kao “Trojka” prema Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine. Prema tim kritikama, ubrzavanje procedure i ponovno stavljanje projekta u fokus dolazi u trenutku političkih pregovora i pokušaja održavanja stabilnosti vlasti na federalnom nivou.
U tom kontekstu, navodi se da se kroz ovakve odluke nastoji izaći u susret interesima političkih partnera, posebno u sredinama gdje Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine ima značajan uticaj. Kritičari smatraju da bi ovakav pristup mogao otvoriti pitanja prioriteta – da li se odluke donose prvenstveno u interesu zaštite okoliša i lokalne zajednice ili kao dio šire političke dinamike i međustranačkih odnosa.
S druge strane, predstavnici vlasti odbacuju takve tvrdnje, ističući da se radi o redovnoj administrativnoj proceduri i poštivanju zakonskih okvira, naglašavajući da će konačna odluka zavisiti od ispunjenosti svih okolišnih standarda i rezultata javne rasprave.
