Kada je riječ o zaštiti Bećirovića, u njegovoj službi praktično nema nikoga iz Trojke, osim ambasadora Zlatka Lagumdžije, kojeg je Bećirović izvukao iz političke penzije i postavio na tu poziciju, kao i Flamingosa, koji se predstavlja kao stručnjak za sva pitanja.
Nakon četiri godine provedene na funkciji člana Predsjedništva BiH, Denis Bećirović, koji trenutno obavlja dužnost predsjedavajućeg Predsjedništva, obilazi različite dijelove države u okviru političkih aktivnosti usmjerenih ka novom mandatu. Istovremeno, usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici predstavlja prvenstveno kroz vlastitu političku ulogu, čime se ostavlja utisak da taj proces nastoji predstaviti kao lični politički uspjeh
Iako su pokretanje inicirale porodice žrtava genocida, tačnije udruženja koja stoje iza njih, a kompletna procedura je pokrenuta puno prije nego je Denis Bećirović zasjeo u Predsjedništvo, nedostatak rezultata, dok Dodikovi lobisti rade posao po SAD i sastaju se sa najbližim saradnicima predsjednika Trampa, doveo je Bećirovića do na skupovima spominje bivšu ministricu vanjskih poslova, koja već četiri godine nije ni na jednoj poziciji i ismijava njenu ulogu u svemu tome.
U službi zaštite Bećirovića ne stoji čak niko ni iz Trojke osim ambasadora Zlatka Lagumdžije, kojeg je Bećirović izvukao iz političke penzije i postavio na tu poziciju, kao i Flamingos, koji izigrava stručnjaka za sva pitanja.
Ipak, dokument Ministarstva vanjskih poslova BiH iz juna 2022. godine jasno govori da su već tada provođene aktivnosti na tome. Podsjećanja radi, Bećirović tada nije bio član Predsjedništva BiH, nego je pisao otvorena pisma u Domu naroda PSBiH, Konaković nije bio ministar, nego se svađao u Skupštini KS, a Lagumdžija je predavao studentima na fakultetu.
Da je to tako, najbolje govore i natpisi medija u Srbiji, kao i tadašnje reakcije Milorada Dodika, koji je u tom trenutku bio član Predsjedništva BiH.
Sprdao se nekarizmatični Bećirović kako je Turković u svojoj knjizi napisala da je ona zaslužna za usvajanje Rezolucije. Provjerili smo i te navode. Za razliku od Bećirovića, koji ignoriše Majke Srebrenice, Bisera Turković jasno naglašava da su one glavni inicijator, ali da im je bila potrebna pomoć bh. diplomatije da se provede proces.
– Porodice žrtava genocida u Srebrenici su godinama tražile usvajanje rezolucije. Govori o tome i neuspjeli pokušaj britanske rezolucije u Vijeću sigurnosti UN-a iz 2015. godine o genocidu u Srebrenici, koji je blokirala Rusija.
Ali je isto tako jasno, da ne mogu porodice pokrenuti cijeli postupak, nego to formalno, uz razgovore sa drugim državama, može uraditi bh. diplomatija. Dakle, neko je morao službeno, započeti proces. Cijeli proces usvajanja Rezolucije o Srbrenici formalno je započet u martu 2022. godine – piše Bisera Turković, na početku dijela gdje elaborira Rezoluciju o Srebrenici.
Dalje Turković navodi značaj Organizacije islamske saradnje, koja okuplja muslimanske zemlje, gdje su tada prvi put u svojoj Rezoluciji spomenuli riječ genocid, iako su ranije vršili relativiziranje, nazivajući to “tragičnim događajima”.
– Nakon usvajanja Rezolucije u Islamabadu, ministrica Turković je imajući u vidu raniji veto Rusije u Vijeću sigurnosti, započela proces usvajanja rezolucije o genocidu u Srebrenici u Generalnoj skupštini UN-a. Obzirom na način glasanja u UN-u, tada je procijenjeno da postoji čvrst osnov za usvajanje Rezolucije, uz dodatni rad na lobiranju – piše Turković.
Dalje Turković navodi sastanke koje je imala u tom vremenu i od kojih država je dobila obećanja da će glasati.
– Nakon što je ministrica dr. Turković konsultovala tadašnjeg člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića i predsjednika SDA Bakira Izetbegovića, dato je zeleno svjetlo za početak rada na Rezoluciji.
U narednim sedmicama su započete aktivnosti na izradi teksta rezolucije, a u cijeli proces je bilo uključeno tek nekoliko osoba iz MVP-a, uključujući Šejlu Đurbuzović, Samira Karića te tadašnjeg ambasadora Bosne i Hercegovine u UN-u Svena Alkalaja. Date su instrukcije i smjernice za izradu nacrta rezolucije, a prihvaćena je ideja da se rezolucija bazira na rezoluciji o genocidu u Ruandi, koja je ranijih godina usvojena u UN-u.
Ambasador Alkalaj je obavio niz aktivnosti, koje uključuju prethodne konsultacije sa Uredom za prevenciju genocida UN-a i sa stalnom predstavnicom Kraljevine Nizozemske pri UN-u, kojima je predstavljena ideja i inicijalni tekst rezolucije. Predstavnici Ureda za prevenciju genocida su imali određene manje sugestije u smislu uvrštavanja lekcija o genocidu u obrazovne programe, što je tada uvršteno u tekst rezolucije.
Tada je ambasadoru Alkalaju potvrđeno da je Kraljevina Nizozemska spremna da bude kosponzor rezolucije, izražena je zainteresovanost Ruande i Njemačke, a spominjana je mogućnost uključivanja i drugih država koje su sponzorisale, ali i glasale za britansku rezoluciju koju je blokirala Rusija 2015. godine – navela je, između ostalog, Turković.
Nakon toga Turković šalje instrukcije Stalnoj misiji BiH pri UN-u, što je kasnije i postalo meta medija u Srbiji.
To se dešavalo u junu 2022. godine, a kako dalje navodi Turković, zbog kratkog perioda do godišnjice, a i potpunog fokusa UN-a na rat u Ukrajini, odlučeno je da se to prolongira za narednu godinu.
U završnom dijelu teksta, koji se odnosi na proces usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici, navodi se da je prijedlog rezolucije već pripremljen te da je najveći dio diplomatskog lobiranja završen.
Formiran je tim koji je radio na aktivnostima vezanim za njeno usvajanje, dok je predviđeno da Njemačka i Ruanda zvanično pokrenu inicijativu. Istovremeno, obavljeni su razgovori s brojnim prijateljskim zemljama, koje su iskazale spremnost da budu sponzori rezolucije. Posebno se ističe doprinos Majki Srebrenice, koje su, kako se navodi, svoj dio posla u ime žrtava obavile besprijekorno.