Kennedy upozorava da bi Bosna i Hercegovina mogla postati naredna meta politike Donalda Trumpa, ocjenjujući da potezi Washingtona prema BiH nose ozbiljne rizike i odražavaju nedovoljno razumijevanje složenih političkih prilika u zemlji.
Američki novinar Charles Kennedy u tekstu objavljenom na portalu OilPrice analizira promjenu pristupa administracije predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trumpa prema Bosni i Hercegovini, ocjenjujući da se iza novog odnosa Washingtona prema BiH mogu nazrijeti snažni energetski i poslovni interesi.
Kennedy navodi da Trumpova administracija odstupa od višedecenijske američke politike prema Bosni i Hercegovini, koja je tradicionalno bila usmjerena na očuvanje stabilnosti i podršku postojećem političkom poretku u zemlji. Prema njegovoj analizi, novi pristup sve više je povezan s ekonomskim interesima i mogućim poslovnim aranžmanima u energetskom sektoru.
Posebnu pažnju Kennedy posvećuje interesima pojedinaca bliskih američkom predsjedniku, koji bi, kako navodi, mogli imati koristi od promjena u odnosu Washingtona prema BiH. U tom kontekstu, autor Trumpovu politiku prema zemlji opisuje kao potez u kojem se geopolitički interesi prepliću s energetskim i poslovnim računicom.
Kennedy navodi da je BiH „sljedeća na Trumpovoj meti“, dok poteze Washingtona opisuje kao rizičnu strategiju zasnovanu na nedovoljnom poznavanju političkih prilika u zemlji.
„Od druge polovine 2025. godine Trumpova administracija počela je razgrađivati ključne elemente dugogodišnje politike SAD-a prema Bosni i Hercegovini, a sve zbog želje da se iz Hrvatske izgradi plinovod kojim bi se dopremao američki LNG, uz poslove koje posreduje nepoznata kompanija kojom upravljaju Trumpovi lojalisti i koja naplaćuje dugovanja po ranije učinjenim uslugama“, navodi se u tekstu.
Utjecaj na stabilnost
Autor smatra da su takvi potezi već počeli utjecati na političku stabilnost Bosne i Hercegovine. Tvrdi da će administracija pronaći domaće zvaničnike i poslovne ljude spremne podržati njene planove, čak i ako bi oni mogli biti suprotni interesima zemlje.
Lobiranje za Dodika
Kennedy navodi da je plan predstavljen u lobističkom ugovoru koji je Republika Srpska potpisala s kompanijom RRB Strategies, na čijem je čelu bivši guverner Illinoisa i Trumpov saveznik Rod Blagojevich.
„Michael Flynn djelovao je na istom području Washingtona preko zasebne organizacije Gold Institute for International Strategy, gdje je među njegovim zadacima bilo povezivanje Dodika s donosiocima odluka i utjecajnim ličnostima u Washingtonu“, tvrdi autor.
Kao prvi korak Kennedy navodi političku rehabilitaciju Dodika. Podsjeća da je Vlada Republike Srpske izdvajala milionske iznose za lobiranje te tvrdi da je Trumpova administracija još tokom jeseni 2025. godine uspostavila kontakte s Dodikom. Prema njegovoj interpretaciji, ti kontakti kasnije su doveli do ukidanja sankcija Dodiku, njegovim saradnicima i članovima porodice.
Uloga Amera Bekana
Poseban dio teksta posvećen je Ameru Bekanu, kojeg Kennedy predstavlja kao jednu od važnih veza između domaćih političkih i poslovnih krugova te Trumpovih saradnika.
„Bekan je lobista i ‘fixer’ koji, prema riječima međunarodnog konsultanta sa sjedištem u SAD-u i Sarajevu, djeluje iza kulisa za onoga ko ponudi najviše“, navodi se u tekstu.
Kennedy tvrdi da je AAFS nastao nakon što su Bekana u novi američki poduhvat uključili Trumpov lični advokat Jesse Binnall i brat Michaela Flynna, Joe Flynn.
„Nisu angažovali Bekana zbog njegovog iskustva u izgradnji ili upravljanju energetskom infrastrukturom, kojeg on uopće nema. Uključili su ga zbog njegovih veza, lobističkih sposobnosti i utjecaja na sklapanje vladinih ugovora“, piše Kennedy.
Pitanje transparentnosti
Autor navodi da AAFS nema iskustva u realizaciji velikih građevinskih projekata. Prema njegovoj interpretaciji, kompanija bi prvenstveno imala ulogu posrednika i profitirala od koncesije, dok bi izvođenje radova bilo povjereno drugim kompanijama. Među mogućim izvođačima spominje se američki Bechtel.
Kennedy problematizira način na koji je AAFS uključen u projekat, kao i izostavljanje kompanije BH Gas. Tvrdi da je cijeli proces bio nedovoljno transparentan, posebno kada je riječ o vlasničkoj strukturi, finansiranju i mogućim izvođačima radova.
„Netransparentnost seže mnogo dalje od samog vlasništva nad kompanijom AAFS. Bosna i Hercegovina ne otkriva sve osobe koje stoje iza kompanije, odakle dolazi sav novac, koje će kompanije izvoditi radove niti koliki dio vrijednosti projekta će AAFS i njeni dioničari zadržati za posredovanje u njegovoj realizaciji“, navodi se u tekstu.
Autor vrijednost projekta procjenjuje na 1,5 milijardi eura. Dodaje da je AAFS u međuvremenu počeo širiti svoje poslovne interese u BiH, uključujući i potencijalne koncesije za aerodrome.
Pritisak na OHR
Kennedy dalje tvrdi da je dio američke strategije podrazumijevao pritisak na Ured visokog predstavnika i tadašnjeg visokog predstavnika Christiana Schmidta. Posebnu pažnju posvećuje pitanju državne imovine, smatrajući da bi njegovo rješavanje moglo biti povezano s planovima za izgradnju plinovoda.
„Schmidt je imao moć da prekine zastoj. Kao visoki predstavnik mogao je upotrijebiti bonske ovlasti i nametnuti zakon bez čekanja da političke institucije Bosne i Hercegovine postignu dogovor. Ali Schmidt nije želio nametnuti trajnu podjelu državne imovine“, navodi autor.
Prema Kennedyjevoj interpretaciji, Schmidt je predstavljao prepreku jer nije podržavao rješenje koje bi odgovaralo interesima Washingtona i Dodika.
„Takvo rješenje moglo bi osigurati zemljište potrebno za plinovod AAFS-a, dok bi Dodiku dalo nešto što je godinama zahtijevao: kontrolu Republike Srpske nad državnom imovinom koja se nalazi unutar entiteta“, piše Kennedy.
Autor podsjeća da je Schmidt 2022. godine suspendovao zakon Republike Srpske kojim je taj entitet pokušao prisvojiti državnu imovinu, insistirajući da je za raspolaganje njome nadležna Bosna i Hercegovina.
Schmidtova ostavka
U tekstu se tvrdi da je pritisak SAD-a doveo do Schmidtove ostavke, nakon čega je otvoren novi spor u vezi s izborom njegovog nasljednika. Kao jedan od kandidata spominje se Antonio Zanardi Landi, za kojeg Kennedy navodi da je obećao rješavanje pitanja državne imovine.
„Predstavnik AAFS-a rekao je visokim bosanskohercegovačkim parlamentarcima da će problem državne imovine biti riješen kada Landi postane visoki predstavnik. Landijev vlastiti program nije objasnio na koji način bi se on bavio državnom imovinom“, navodi se u tekstu.
Nakon neslaganja SAD-a i Evropske unije oko izbora novog visokog predstavnika, za vršioca dužnosti imenovan je Louis Crishock.
Kennedy smatra da je time započela „igra čekanja“ te da je Crishock postao jedna od ključnih osoba za budućnost projekta.
„Njegove dosadašnje izjave, zajedno s činjenicom da je od 2024. godine karijerni diplomata u OHR-u, ne ukazuju na to da aktivno nastoji sarađivati s Trumpom u pogledu korištenja bonskih ovlasti za rješavanje pitanja državne imovine i otvaranje puta planovima AAFS-a za izgradnju plinovoda“, piše autor.
Kockanje s Dodikom
U završnom dijelu teksta Kennedy se osvrće na odnos Trumpove administracije prema Miloradu Dodiku. Smatra da je američka strategija bila zasnovana na pogrešnoj procjeni da je lidera SNSD-a moguće kontrolisati.
„Otkako je Trump pustio Dodika s lanca, stvari ne idu onako glatko kako je Trump očekivao, a Dodik je životinja koju on ne može nužno kontrolisati“, navodi Kennedy.
Prema njegovim tvrdnjama, Washingtonova strategija počela se raspadati svega nekoliko sedmica nakon ukidanja sankcija. Kennedy navodi da je Dodik već u januaru ponovo zagovarao secesiju i osporavao odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
„U februaru je posjetu SAD-u iskoristio da Sarajevo nazove ‘neprijateljem Republike Srpske’ i zatraži protjerivanje visokog predstavnika. Do marta je dvostranačka grupa američkih zastupnika tražila od Trumpove administracije da ponovo uvede sankcije, upozoravajući da je skidanje sa liste sankcioniranih ohrabrilo Dodika“, zaključuje Kennedy.