Odnos između Aleksandra Vučića i administracije Donalda Trumpa posljednjih godina privlači posebnu pažnju, kako zbog diplomatskih poteza Beograda prema Washingtonu, tako i zbog uočljivih sličnosti u političkom stilu dvojice lidera.
Poseban fokus nameće se na način na koji Vučić nastoji pozicionirati Srbiju u odnosu na novu-staru američku administraciju, uključujući poteze kojima Beograd nastoji pridobiti naklonost i podršku predsjednika Trumpa. Istovremeno, poređenje njihovih načina vladanja otvara prostor za analizu političke komunikacije, odnosa prema institucijama i medijima, kao i načina na koji grade i održavaju politički uticaj.
Čini se da je srpski velmoža svoje akcije definitivno srozao prošlog maja. Tada je, nepozvan, pokušao ući na donatorsku večeru republikanaca u Trumpovoj privatnoj rezidenciji Mar-a-Lago. Američki predsjednik mu to nije zaboravio.
Reporterka BBC-ja u New Yorku analizirala je uživo govor predsjednika Irana pred Generalnom skupštinom UN-a, kada je prekinuta zbog direktnog uključenja na press konferenciju američkog državnog sekretara.
Marcu Rubiju prva se obratila Ksenija Pavlović Meketir. Vlasnicu medijske organizacije Pavlović Today zanimala je rastuća uloga Srbije kao američkog strateškog partnera. Kako je usred gorućih svjetskih tema jedina američka novinarka srpskog porijekla sa akreditacijama u Bijeloj kući, State Departmentu i Kongresu dobila privilegiju da postavi pitanje o Srbiji?
Na zasjedanju UN-a 2025. godine Trump je jasno pokazao šta misli o tadašnjem predsjedniku Srbije: nije ga stavio na spisak 145 državnika sa kojima se slikao. Gospođa je poznata po izjavama da je Donald Trump „zaista s velikom pažnjom“ slušao šta je Aleksandar Vučić u septembru 2020. imao reći tokom famoznog sjedenja u Ovalnom uredu.
„Nikada nisam srela Srbina koji bi bio spreman potpisati nezavisnost Kosova“, još je jedna njena izjava koja navodi na pomisao da je Beograd svakako zadovoljan što je postavila pitanje.
Bit će i da je Rubio imao interes da čuje baš to pitanje prije svih o Iranu, Ukrajini ili Kubi. Ono što je rekao je precizan skener komplikovanog stanja odnosa Amerike i Srbije.
Rubiovo zadovoljstvo
Sredinom jula otvoren je strateški dijalog dvije zemlje, koji je Vučić nazvao „prekretnicom“. Rubio je istakao da SAD namjeravaju „dodatno produbiti odnose sa Srbijom kao strateškim partnerom“. Poslije dužeg vakuuma očekuje se i dolazak novog ambasadora Michaela Younga.
State Department je potvrdio da Expo 27 doživljava kao važnu komercijalnu i ekonomsku platformu za angažman po čitavom Zapadnom Balkanu. Trump i drugi visoki zvaničnici pozvani su da posjete Beograd tokom održavanja izložbe.
Rubio je djelovao zadovoljno zbog pohvala koje je na njegov i račun predsjednika Trumpa uputio Vučić tokom govora u UN-u. Onda je državni sekretar dodao i da je „Srbija uključena u neka potencijalno problematična i veoma osjetljiva pitanja koja privlače i međunarodnu pažnju“.
Poduži je spisak onoga što Amerikanci zamjeraju srpskim vlastima. Pod brojem jedan je bliskost sa Rusijom i Kinom. Trump bi da Zapadni Balkan proglasi svojim dvorištem, posebno kada je riječ o energetici. Rusi mu tu smetaju, a Kinezi su mu najveći globalni rival. Mogli bi na tom spisku da se nađu i neriješen slučaj likvidacije braće Bitići i operacija Banjska, ali to je Trumpu manje važno. On hoće dogovor (dil).
Sve češće kritikovan iz Evrope, uz evidentno hlađenje odnosa sa Moskvom, Vučić bi da dobije saveznika koji mu brani fotelju. Spremio je poklon: reverzibilnu hidroelektranu Đerdap 3, projekat vrijedan blizu tri milijarde dolara koji bi realizovala američka kompanija Bechtel. Dvije strane su već potpisale memorandum o razumijevanju oko energetske infrastrukture, a čeka se i konačno rješenje oko NIS-a koji je od oktobra 2025. pod američkim sankcijama.
Sličan se sličnom raduje
Približavanje Washingtonu i hvalospjevi „odgovornom radu“ Trumpove administracije nisu slučajni. Vučić je odabrao sebi ideološki sličnog. I jedan i drugi su učili iz skripti tvorca koncepta suverenističke „neliberalne demokratije“, Viktora Orbana.
Povezuje ih kršenje Ustava i zakona, ignorisanje institucija, vrijeđanje i omalovažavanje političkih protivnika, osvetništvo, vitriolska retorika, apsolutna netrpeljivost prema svakoj kritici… Dvojica osvjedočenih pripadnika „autokratske internacionale“ predstavljaju se kao spasioci svojih nacija. Kada je odbrana države u pitanju, sve je dozvoljeno.
Američki republikanac se obračunava sa „marksistima iz radikalne ljevice“, a demokrate naziva „domaćom terorističkom organizacijom“. Na meti srpskog naprednjaka su „blokaderi teroristi, boljševici, fašisti, ustaše, srbomrci i plaćenici obojene revolucije“. Stvara se atmosfera linča koja je u politiku uvela kult nasilja kao legitiman.
Dok je odbijao da prizna izborni poraz, Trump je podsticao krvave nerede svojih sljedbenika na Capitol Hillu 6. januara 2021. godine. Vučić nije prezao od „zvučnog topa“, kako god da se to zove. Trump je na startu drugog mandata odmah pomilovao učesnike vašingtonske pobune. Vučić je pomilovao svoje „heroje“, batinaše koji su djevojci u Novom Sadu polomili vilicu.
Zajedničko im je da razornu polarizaciju društva vide kao model vladavine. Ponašaju se kao predsjednici „svojih“, a ne svih građana. Trump je stvorio dvije Amerike, Vučić dvije Srbije.
Zahtijevajući bespogovornu poslušnost, obojica svoju upravu sistematski čiste od političkih protivnika u pravosuđu, diplomatiji, vojsci, policiji, obavještajnim službama, zdravstvu, prosvjeti, kulturi, sportu. Trump kidiše na univerzitete po saveznim državama koje su glasale za demokrate. Vučić prepoznaje opasnost sa svih fakulteta pa prijeti ukidanjem državnih univerziteta.
Trump sve njemu nenaklonjene medije proglašava za neprijatelje države. Traži da TV kućama koje ga kritikuju bude oduzeta licenca. Od New York Timesa zahtijeva odštetu od 15 milijardi dolara! Vučić na sve manipulativne načine pokušava ugasiti ono malo profesionalnih medija.
Trump je izumitelj „alternativnih činjenica“, što je učtiv opis manipulatorske discipline spinovanja koja počiva na lažima i poluistinama. Vučić je taj ispit položio sa desetkom. Mnogo je tu sličnosti, pa je pitanje zašto Vučić nije postao miljenik šefa Bijele kuće kakav je bio Orban?
Kampanja dodvoravanja
Čini se da je srpski velmoža svoje akcije srozao u podrum prošlog maja. Tada je, u misterioznoj akciji, vjerujući obećanjima Roda Blagojevića, bivšeg guvernera Illinoisa koji je osam godina proveo u zatvoru zbog korupcije, i sumnjivom udruženju srpskih kamiondžija u SAD-u, pokušao ući na donatorsku večeru republikanaca u Trumpovoj privatnoj rezidenciji Mar-a-Lago na Floridi.
Pokušaj nepozvanog gosta završio se fijaskom i hitnim Vučićevim povratkom za Beograd kada je tvrdio da su u pitanju zdravstveni razlozi. Sujetni Trump ga je eliminisao sa svojih radara. Na zasjedanju UN-a 2025. jasno je pokazao šta misli o predsjedniku Srbije: nije ga stavio na spisak 145 državnika sa kojima se slikao.
Vučić se neko vrijeme pritajio, a onda je krenula njegova ofanziva dodvoravanja Trumpu kao odgovor dvojici američkih kongresmena koji su predložili zakon o Srbiji. U dokumentu se od sekretara Rubija traži da izvrši pritisak na Beograd da obezbijedi slobodne i poštene izbore, pojača borbu protiv korupcije, osigura vladavinu prava i promijeni odnos prema Moskvi, Pekingu i Teheranu.
U kratkom periodu organizovao je intervjue za televiziju Fox News, koja je megafon Trumpove politike, i za konzervativni sajt Breitbart News. Hvalio je šefa Bijele kuće kao racionalnog pragmatika i divio se njegovom nacionalizmu, suverenizmu, tradicionalističkom konzervativizmu i čuvanju kršćanskih vrijednosti. Pozvao je Trumpa da posjeti Srbiju, zemlju u kojoj ima „astronomsku podršku“, i obećao mu neviđen doček kojem bi prisustvovalo najmanje 100.000 ljudi.
Da li je to dovoljno da omekša Trumpa, „čovjeka koji je spreman saslušati Srbe“ što je slogan koji inspiriše i Milorada Dodika, koji Trumpa opisuje kao „lidera koji je donio novu nadu svijetu“, ili Milana Kneževića, koji formira organizaciju „Crna Gora za Trumpa“?
Vučić se svojski trudi. Neprestano nudi Beograd kao mjesto bilateralnih ili trilateralnih pregovora o okončanju rata u Ukrajini. Amerikanci nisu raspoloženi. Tokom zasjedanja u New Yorku hvalio se susretima sa 120 državnika, ali najviše što se probio kod Amerikanaca jeste Vivek Ramaswamy, republikanski kandidat za guvernera Ohaja. Daleko ispod predsjedničkog nivoa, ali daj šta daš.
Možda ima još jedan način da se dodvori Trumpu. Da, ako izgubi, ne prizna izborni poraz 25. oktobra i izazove opšte nasilje. Beograd je već jednom gorio u plamenu gnjeva izazvanog krađom izbora. Ko garantuje da neće ponovo?