”Nije dovoljno da samo niži nivoi međunarodnih misija upozoravaju na nacističke simbole. Ako OSCE i UN vide problem u veličanju ustaštva, Brisel više ne smije šutjeti – vrijeme je da se vrh Evropske unije zvanično ogradi od ovakvih retrogradnih politika.”
Denis Bećirović četiri godine nijednom rječju nije osudio nijedan od brojnih katastrofalnih poteza Trojke, što znači da je vodio usaglašenu politiku s Nikšićem, Konakovićem i Fortom. Svi njihovi propusti su zajednički, te Bećirović snosi podjednaku odgovornost za svaki neuspjeh cijelog sistema, kaže u intervjuu za „Slobodnu Bosnu“ delegat Stranke za BiH u Domu naroda PSBiH.
Delegat Stranke za BiH govorio je o nedavno prekinutoj sjednici Doma naroda, o unutrašnjim previranjima u stranci, ali i o prisustvu sudije Ustavnog suda BiH Marina Vukoje na koncertu kontroverznog pjevača Marka Perkovića Thompsona u Širokom Brijegu.
Zbog nedostatka kvoruma prekinuta je posljednja sjednica Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Izjavili ste da „politike SNSD-a i HDZ-a ostaju čvrsto na instrukcijama koje dolaze iz Moskve, a te instrukcije su da zaustave i spriječe put Bosne i Hercegovine ka evropskim integracijama“. Na čemu temeljite takvu političku procjenu?
Moja politička procjena ne zasniva se na paušalnim ocjenama, već na dugogodišnjem obrascu djelovanja. Analizom ključnih odluka SNSD-a i HDZ-a uočava se kontinuitet blokiranja zakona i inicijativa koje su direktno vezane za evropske integracije, jačanje državnih institucija i usklađivanje s vanjskom politikom Evropske unije.
Milorad Dodik je javno zagovarao neutralnost u vezi sa sankcijama Rusiji, odbijao usklađivanje sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU te sistematski usporavao reformske procese koji su preduslov za otvaranje pristupnih pregovora. Istovremeno, retorika kojom se relativizira ruska agresija na Ukrajinu i promoviraju „alternativni geopolitički pravci“ ne može se posmatrati kao izolovan slučaj, već kao dio šireg političkog kursa.
Kada postoji kontinuitet političkog djelovanja koje objektivno ide u prilog strateškim interesima Moskve – uključujući destabilizaciju EU i NATO prostora – legitimno je otvoriti pitanje političkog uticaja i strateške orijentacije.
Na istoj sjednici Doma naroda na dnevnom redu trebao se naći i prijedlog izmjena Zakona o službi u Oružanim snagama BiH, kojim se predviđa povećanje starosne granice za profesionalnu vojnu službu sa 40 na 45 godina. Kao predlagač ovih izmjena, koliko smatrate da su one važne za profesionalne vojnike?
Prijedlog povećanja starosne granice za profesionalnu vojnu službu sa 40 na 45 godina prije svega je pitanje pravičnosti, racionalnog upravljanja resursima i stabilnosti sistema odbrane. Trenutno imamo situaciju da vojnici sa 40 godina, u punoj fizičkoj i profesionalnoj spremnosti, moraju napustiti službu bez adekvatno riješenog socijalnog statusa. Time država gubi obučen i iskusan kadar u koji je godinama ulagano.
Produženjem starosne granice zadržavamo znanje i iskustvo unutar sistema, smanjujemo budžetski pritisak koji nastaje čestim kadrovskim smjenama, jačamo stabilnost Oružanih snaga i unapređujemo položaj profesionalnih vojnika. Ovo nije samo političko, već prije svega pitanje odgovorne i racionalne sigurnosne politike u specifičnim okolnostima u kojima funkcioniše Bosna i Hercegovina.
Smatram da su nadležni mogli i morali reagovati ranije kada je riječ o regulisanju slobodnog dana povodom 1. marta. Dan nezavisnosti BiH predstavlja temelj državnosti i kontinuiteta međunarodno priznate Bosne i Hercegovine.
Ako je unaprijed poznato da praznik pada u nedjelju, institucionalna je obaveza da se to pravovremeno normira. Ne radi se samo o simbolici, već o dosljednom odnosu prema državi i njenom suverenitetu.
Kada je riječ o prisustvu sudije Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Marina Vukoje koncertu Marka Perkovića Thompsona u Širokom Brijegu, smatram da je legitimno postaviti pitanje odgovornosti onih koji su podržali njegovo imenovanje, a istovremeno se deklariraju kao patriote Bosne i Hercegovine. Pri tome ne mislim na HDZ, koji ga je i predložio i od kojeg se takav potez mogao očekivati. Poražavajuće je da bilo ko prisustvuje događajima na kojima se veličaju fašističke ideologije i simboli.
Ako su međunarodne organizacije poput OSCE-a, Misije Ujedinjenih nacija i Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini jasno osudile veličanje ustaštva i nacističkih simbola, onda bi i zvanični Brisel morao zauzeti nedvosmislen stav. Takvi postupci u suprotnosti su sa temeljnim evropskim vrijednostima.
Tragična tramvajska nesreća u kojoj je život izgubio 23-godišnji student, a jedna učenica teško povrijeđena, potresla je cijelu javnost. Smatram da ovu tragediju ne treba politizirati. Ostavke su čin političke odgovornosti, ali predstavljaju tek prvi korak. Neophodne su suštinske i sistemske promjene – unapređenje sigurnosti javnog prevoza, jačanje institucionalnog nadzora i efikasnije upravljanje javnim preduzećima. Problem je dublji od pojedinačne odgovornosti i zahtijeva temeljnu reformu kako bi se građanima vratilo povjerenje i osigurala sigurnost u javnom prevozu.
Nakon što su federalni zastupnik Admir Čavalić, načelnik Općine Čelić Admir Hrustanović i članovi Gradskog savjeta Stranke za Bosnu i Hercegovinu Mostar napustili stranku, kako se to odrazilo na političku stabilnost i unutrašnje odnose u SBiH?
Svaka politička organizacija prolazi kroz periode unutrašnjih preispitivanja i promjena. Odlazak pojedinaca sam po sebi ne znači destabilizaciju, ukoliko stranka ima jasnu političku platformu i dosljednost u djelovanju. Stranka za Bosnu i Hercegovinu ima prepoznatljiv državotvorni program i ideološki kontinuitet.
Pojedinačni odlasci dio su političke dinamike, ali ne određuju strateški pravac stranke. Vrijeme koje dolazi pokazat će ko je donio ispravne odluke. Uvjeren sam da će naši rezultati u oktobru potvrditi stabilnost i snagu SBiH.
Predsjednik Stranke za Bosnu i Hercegovinu Semir Efendić potvrdio je kandidaturu za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda. Naveo je da u SBiH smatraju kako bi pobjeda kandidata Trojke značila nastavak njihove vlasti uz podršku HDZ-a i SNSD-a. Koji su, po vašem mišljenju, ključni razlozi zbog kojih je Efendić najbolja opcija za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH?
Smatram da je Semir Efendić najbolja opcija jer predstavlja jasnu i dosljednu državotvornu politiku, bez kalkulacija i političkih kompromisa koji slabe institucionalnu poziciju Bosne i Hercegovine. Ima dugogodišnje iskustvo u izvršnoj vlasti, konkretne rezultate u upravljanju i prepoznatljiv stav kada je riječ o zaštiti ustavnog poretka i jačanju državnih institucija.
Za razliku od kandidata koji su opterećeni koalicionim aranžmanima i političkim trgovinama, Efendić nudi političku samostalnost, principijelnost i kontinuitet politike koja Bosnu i Hercegovinu vidi kao suverenu, funkcionalnu i evropsku državu.
Upravo ta kombinacija iskustva, jasnog političkog pravca i odgovornosti prema državnim interesima čini ga najozbiljnijim kandidatom za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda.
U isto vrijeme pitanje je zašto aktuelni član Predsjedništva BiH ne treba da ostane na toj poziciji. Zato što gospodin Bećirović četiri godine nijednom rječju nije osudio niti jedan od mnogih katastrofalnih poteza Trojke. Što znači da je vodio dogovorenu politiku sa Nikšićem, Konakovićem i Fortom. Svi njihovi propusti su zajednički, i Bećirović snosi podjednaku odgovornost za svaki propust cijelog sistema.
S druge strane, Semir Efendić, pored toga što ima obrazovne kvalifikacije, ima i sve ono što Bećirović nema, a to su konkretni rezultati za građane ove zemlje. To će potvrditi apsolutna većina građana koji žive tamo gdje je Efendić imao uticaj na sistem. On brine za obične ljude koji to cijeni i četvrti mandat u nizu mu daju povjerenje.
Također, od kada je gospodin Efendić došao u Stranku za BiH, ona se vratila u politički život. Ključno pitanje izbora za člana Predsjedništva BiH.
