Istakao je da će, kako smatra, biti potrebno mnogo vremena da se do kraja rasvijetle odgovornosti i utvrdi ko snosi krivicu na svim stranama uključenim u ratna dešavanja. Naglasio je i ličnu dimenziju cijele priče, navodeći da i sam nosi određenu vrstu traume prema gradu koji je tokom rata bio izložen granatiranju i snajperskoj vatri.
Dodao je da, prema njegovom mišljenju, nema mnogo prostora za relativizaciju pitanja ko je pucao na Sarajevo, jer su, kako tvrdi, istorijske činjenice o tome već dobro poznate. U tom kontekstu ocijenio je da su Srbi u Sarajevu rat izgubili, ističući da je to realnost s kojom se, kako kaže, treba suočiti bez uljepšavanja i političkih kalkulacija.
Novinar ga je potom zamolio da dodatno pojasni svoju tvrdnju, upitavši ga na šta konkretno misli kada kaže da su Srbi izgubili rat u Sarajevu.
Odgovarajući na to pitanje, Špirić je rekao da, prema njegovom viđenju, poraz proizlazi iz činjenice da su Srbi napustili grad i potom djelovali vojno prema Sarajevu. Time je, kako je naveo, izgubljena i politička i moralna pozicija u samom gradu, što je, prema njegovoj ocjeni, imalo dugoročne posljedice po srpsku zajednicu u Sarajevu.
Autor teksta ocjenjuje da je ovom izjavom Špirić praktično potvrdio stav da se odlazak Srba iz Sarajeva ne može tumačiti isključivo kroz narativ o etničkom čišćenju, već da su, prema toj interpretaciji, postojali politički i vojni nalozi da se grad napusti još uoči ili na početku rata.
U toj verziji događaja, tvrdi se da je dijelu srpskog stanovništva sugerisano ili naređeno da se povuče iz Sarajeva, nakon čega su sa okolnih položaja, uključujući brdske linije oko grada, vođene vojne operacije i napadi. Takva interpretacija, prema mišljenju autora, otvara dodatna pitanja o odgovornosti tadašnjeg političkog i vojnog rukovodstva, kao i o načinu na koji su sudbine civila bile podređene ratnoj strategiji.
Nikola Špirić: Srbi su pucali na Sarajevo i izgubili rat na Sarajevu. pic.twitter.com/S7deq5XPuA
— Dis Balans (@DisBalansX) February 21, 2026
Ovakve izjave, smatra autor, dodatno komplikuju već osjetljivu i bolnu temu ratnih dešavanja u Sarajevu. One, s jedne strane, otvaraju prostor za drugačije tumačenje odlaska srpskog stanovništva iz grada, a s druge strane nameću potrebu za ozbiljnim i argumentovanim suočavanjem s prošlošću.
U konačnici, bez obzira na različite narative, jasno je da su najveću cijenu platili građani – oni koji su ostali bez domova, sigurnosti i najmilijih. Zato je, kako se zaključuje, od presudne važnosti da se o tim temama govori odgovorno, na temelju činjenica, kako bi se izbjegle nove podjele i omogućilo istinsko razumijevanje i pomirenje.
